Vlada Indonezije odlučila je da zadrži termoelektranu Cirebon-1, odbivši ranije planirano prevremeno gašenje i time potkopavši poverenje u međunarodni JETP sporazum. Lokalni stanovnici tvrde da postrojenje šteti ribarskim resursima i zdravlju, dok studije povezuju emisije sa stotinama preranih smrtnih slučajeva godišnje. Nedostatak dostupnog finansiranja i povlačenje pojedinih partnera ugrožava bržu zamenu uglja čistijom energijom. Eksperti pozivaju na veću transparentnost, ciljano finansiranje i uključivanje lokalnih zajednica.
Indonezija: Odluka da se zadrži termoelektrana Cirebon-1 potkopava poverenje u energetsku tranziciju

Meštanin Supriyanto jasno pokazuje ogorčenost dok govori o ogromnoj termoelektrani Cirebon-1 koja nadvija njegovu malu ribarsku zajednicu i izbacuje bele oblake dima. Elektrana, koja radi od 2012. godine, trebalo je biti prerano zatvorena do početka 2035. kao deo međunarodno podržanog plana za smanjenje zavisnosti Indonezije od uglja. Međutim, odluka vlade da zadrži postrojenje dovela je u pitanje kredibilitet planova energetske tranzicije.
Uticaj na lokalnu zajednicu
Meštani tvrde da su riblji resursi i prinosi školjki znatno opali otkako je postrojenje počelo sa radom. Supriyanto, 32-godišnji trgovac zelenim dagnjama, kaže da je nekada kupovao dagnje od lokalnih ribara, ali da ih danas nema. Sarjum, 46, dodaje da je izgubio primarne izvore prihoda jer, kako tvrdi, elektrana ispušta toplu vodu koja odbija ribu.
„Trebao bi da postoji proizvod iz našeg sela, a sada ga nema“, rekao je Supriyanto.
Odgovor vlasnika i zvaničnika
Konzorcijum Cirebon Power navodi da posluje u skladu sa državnim propisima i da se otpadne vode ispuštaju „bistre, čiste i na istoj temperaturi kao i morske vode“. Vlada je kao razlog zadržavanja Cirebon-1 navela njegov dug potencijalni vek rada i „superkritičnu“ tehnologiju koja efikasnije sagoreva ugalj od starijih blokova. Umesto Cirebon-1, kako je saopšteno, tražiće se starija i manje efikasna postrojenja za zatvaranje.
Finansiranje i međunarodni sporazum
Cirebon-1 je bio ključni kandidat za prevremeno gašenje u okviru Just Energy Transition Partnership (JETP) iz 2022. godine — inicijative vredne prvobitno oko 20 milijardi dolara (sada 21,8 milijardi). Međutim, indonežanska vlada navodi da je od te sume dostupno tek oko 3,4 milijarde dolara. Povlačenje SAD iz aranžmana i potreba partnera da razvijaju sopstvene programe (kao što je japanski Asia Zero Emission Community) dodatno su zakomplikovali realizaciju projekta.
Analitički uvidi i rizici
Analitičari upozoravaju da je odluka o zadržavanju Cirebon-1 poslala "mešovitu poruku" o posvećenosti vlade energetskog prelaza. Fabby Tumiwa (IESR) ističe da sredstva za zamenu kapaciteta još nisu obezbeđena, dok Dinita Setyawati (Ember) naglašava potrebu za dodatnim finansiranjem i tržišno usmerenim reformama kako bi tranzicija bila održiva.
Zdravstvene posledice
Studija Centra za istraživanje energije i čistog vazduha (CREA) povezuje emisije iz postrojenja Cirebon-1 sa preko 400 preranih smrtnih slučajeva godišnje. Mnogi meštani navode povećanje respiratornih problema od otvaranja postrojenja. Lokalni aktivisti kažu da su izgubili poverenje u vladine tvrdnje o bezbednosti i usklađenosti sa propisima.
Druge posledice i zaključak
Dok država projekcijama planira dodatne kapacitete na ugalj i gas (PLN predviđa 16,6 GW novih kapaciteta do 2034., uz dodatnih 31 GW u industrijskim "captiven" postrojenjima), odluka o Cirebon-1 postavlja pitanja o ambicijama Indonezije da smanji zavisnost od fosilnih goriva. Za lokalne zajednice ova odluka znači nastavak neizvesnosti — između očuvanja radnih mesta i zdravstvenih, ekoloških posledica.
Šta dalje? Ključni koraci uključuju jasniju alokaciju finansijskih sredstava za zamenu kapaciteta, veću transparentnost JETP aranžmana i jače uključivanje lokalnih zajednica u donošenje odluka koje direktno utiču na njihov život i zdravlje.
Pomozite nam da budemo bolji.


































