Tim sa Northwestern University iskoristio je teleskop James Webb da identifikuje progenitora supernove čija je svetlost stigla do Zemlje 29. juna 2025. Upoređivanje arhivskih Hubble snimaka i novih Webbovih zabeleški otkrilo je vrlo crven, prašnjav crveni naddiv koji je eksplodirao pre više od 40 miliona godina. Otkriće potvrđuje da prašina oko masivnih zvezda može prikriti njihove eksplozije i objašnjava zašto su neki naddivovi do sada ostajali neopaženi.
James Webb otkrio progenitora supernove — prašnjavi crveni naddiv objašnjava „nestanak“ zvezda

Tim astronoma sa Northwestern University, koristeći NASA-in James Webb Space Telescope, identifikovao je progenitora supernove koja je eksplodirala pre više od 40 miliona godina. Svetlosni signal eksplozije putovao je kroz kosmos i stigao do Zemlje 29. juna 2025. godine.
Astronomi su inicijalno zabeležili supernovu kao novizbuo objekat, ali su brzo pretražili arhivske snimke teleskopa Hubble i uporedili ih sa novim Webbovim opservacijama. Upoređivanjem pre- i post-ekspolozijskih snimaka, tim je uspeo da pronađe progenitorsku zvezdu — zvezdu koja je postala supernova.
Snimci iz Webbovog teleskopa pokazali su da je na mestu eksplozije ranije stajao vrlo crven i prašnjav crveni naddiv (red supergiant). Crvena boja i infracrveni prigušen signal ukazuju na obilje prašine oko zvezde, koja je verovatno upijala i prigušivala deo njenog zračenja.
„Čekali smo da se ovo dogodi — supernova u galaksiji koju je Webb već snimio,“ rekao je vodeći autor Charlie Kilpatrick (Northwestern University).
„To je najcrveniji, najprašnjaviji crveni naddiv koji smo videli da eksplodira kao supernova,“ rekao je diplomac i koautor Aswin Suresh (Northwestern University).
Zašto je otkriće važno?
Otkriće podržava hipotezu da su neki masivniji crveni naddivovi ranije „nevidljivi“ zato što ih okružuje debeli omotač prašine. Takva prašina može znatno da priguši vidljivo svetlo zvezde, pa su ti progenitori ostajali neprimećeni u prethodnim istraživanjima koja su se oslanjala prvenstveno na optičke talasne dužine.
Detekcija progenitora u infracrvenom opsegu (zahvaljujući Webbovoj osetljivosti u tom delu spektra) pruža direktan dokaz da prašina igra ključnu ulogu u poslednjim fazama života masivnih zvezda. To pomaže da se reši zagonetka "nedostajućih" crvenih naddivova u statistici supernova.
Šta dalje?
Istraživači će nastaviti da prate ostatke supernove (primera: supernova 2025pht) i analiziraju hemijske tragove u emisiji kako bi bolje razumeli koliko prašina nastaje neposredno pre eksplozije, kao i procese masenog gubitka u poslednjim milionima godina života ovakvih zvezda.
Napomena: detealsi i tehničke analize objavljeni su u radu tima sa Northwestern University i u saopštenjima NASA-e.
Pomozite nam da budemo bolji.




























