Studija iz Ecology Letters pokazuje da porast temperature od oko 4 °C znatno smanjuje uspešnost parazitoida — ključnih prirodnih kontrolora štetočina. Istraživanje (28 interakcija parazitoid–domaćin) otkrilo je da su parazitoidi slabije razvijeni i sužavaju izbor domaćina, dok su štetočine manje pogođene. Posledice mogu uključivati više štete na usevima i veću upotrebu pesticida; autori pozivaju na smanjenje emisija i lokalne mere za podršku biodiverzitetu.
Zagrijavanje Prijeti Prirodnim Kontrolorima Štetočina — Parazitoidi Slabe Pri +4°C

Novo istraživanje upozorava da porast temperature može ugroziti parazitoide — sitne insekte koji polažu jaja u druge insekte i predstavljaju ključnu prirodnu kontrolu štetočina. Slabljenje ovih organizama može dovesti do porasta broja štetočina, većih šteta na usevima i jačeg oslanjanja na pesticide.
Šta je istraživanje pokazalo
Studija objavljena u časopisu Ecology Letters analizirala je 28 interakcija parazitoid–domaćin i uporedila rezultate pod uobičajenim uslovima i pri temperaturi višoj za oko 4 °C. Autori su utvrdili da pri povišenim temperaturama parazitoidi značajno ređe uspevaju da se razviju i da su sužavali spektar domaćina koje mogu koristiti.
Suprotno tome, insekti-domaćini (štetočine) bili su manje pogođeni povišenjem temperature, što stvara nesklad koji može omogućiti brži porast populacija štetočina.
"S obzirom na njihov tropski poreklo, moglo bi se očekivati da će dobro podnositi više temperature, ali to nije slučaj. Verovatno nije izuzetak, već opšti biološki fenomen", izjavio je Jan Hrček iz Biology Centre of the Czech Academy of Sciences, glavni autor studije.
Moguće posledice
Ako parazitoidi oslabe, prirodni mehanizmi kontrole štetočina slabe zajedno s njima. To može dovesti do većeg preživljavanja štetočina, većih gubitaka na usevima i pritiska na poljoprivrednike da pojačaju upotrebu pesticida — što nosi dodatne ekološke i zdravstvene rizike.
Efekti se ne zaustavljaju na farmama: veći pritisak štetočina može podići cene hrane, opteretiti lokalnu poljoprivredu i otežati baštovanstvo i urbano ozelenjavanje, naročito u regionima koji već trpe talase vrućine.
Šta se može uraditi
Najdirektnije rešenje je smanjenje emisija gasova staklene bašte kako bi se ograničilo daljnje zagrevanje. Uz to, postoje praktične lokalne mere koje mogu ublažiti posledice:
- Podrška biodiverzitetu kroz očuvanje i obnavljanje staništa korisnih insekata.
- Smanjenje i ciljano korišćenje pesticida koja čuva korisne organizme.
- Primena integrisanih strategija zaštite useva: rotacija useva, pojasevi i cvetne trake za korisne insekte, i precizno tempiranje intervencija.
Poljoprivrednici, naučnici i donositelji politike moraju zajedno raditi na kombinaciji klimatskih mera i lokalnih praksi kako bi se zaštitili prirodni kontrolori štetočina i osigurala otpornost agroekosistema.
Zaključak: Iako su potrebne dodatne studije za razumevanje opsega ovog fenomena u različitim regionima i vrstama, trenutno istraživanje jasno pokazuje da klimatske promene mogu narušiti važne međuvrste odnose i dovesti do većeg rizika od izbijanja štetočina.
Pomozite nam da budemo bolji.




























