Sateliti su otkrili Veliki Sargassum Pojas — oko 37,5 miliona tona pelagičnog sargassuma koji se prostire od Zapadne Afrike do Meksičkog zaliva. Analiza 40 godina satelitskih podataka pokazuje brz porast u poslednjih ~15 godina, delom zbog povećanog unosa nutrijenata sa kopna (azot +55% od 1980. do 2020.). Masovna nasipanja izazivaju truljenje, oslobađanje vodonika sulfida, oštećenje korala i mogu uticati na klimatske povratne petlje. Naučnici pozivaju na hitno smanjenje oticanja hranljivih materija.
Veliki Sargassum Pojas: 37,5 miliona tona „braon trave” preko Atlantika izaziva zabrinutost

Sateliti su otkrili ogroman braon pojas pelagičnog sargassuma koji se proteže od obale Zapadne Afrike do Meksičkog zaliva. Procena ukupne mase iznosi oko 37,5 miliona tona, a fenomen je nazvan Veliki Sargassum Pojas.
Šta se dešava i zašto je to važno?
Istraživači iz Harbor Branch Oceanographic Institute pri Florida Atlantic University analizirali su oko 40 godina satelitskih podataka i dokumentovali nagli porast sargassuma u poslednjih ~15 godina. Ovaj rast delimično se pripisuje povećanom sadržaju azota u algama — za oko 55% (1980–2020) — dok je odnos azot:fosfor porastao za približno 50%. To ukazuje da sargassum ne dobija hranljive materije samo iz prirodnih morskih procesa (upwelling), već i iz kopnenih izvora: poljoprivrednog otjecanja i otpadnih voda.
Kako se širi?
Pelagični sargassum putuje okeanskim strujama i često ga u otvoreni Atlantik unesu velike količine slatke vode i hranljivih materija iz reke Amazon tokom poplava. Umesto da ugine izvan svog tradicionalnog staništa u Sargaso moru, alga sada uspešno buja na novim lokacijama zahvaljujući dodatnim nutrijentima.
„Ove vode bogate hranljivim materijama podstakle su događaje visokog biomase duž Zaliva, što je dovelo do masovnih nasipanja, skupih čišćenja plaža i čak do vanrednog gašenja nuklearne elektrane na Floridi 1991.” — Brian Lapointe, Ph.D.
Posledice za ekosistem i ljude
Iako sargassum prirodno pruža stanište za stotine vrsta riba, beskičmenjaka i kornjača, masivna nasipanja imaju štetne posledice: velike količine trunu na obali, oslobađaju vodonik sulfid (otrovan gas koji smanjuje kvalitet vazduha), smanjuju kiseonik u priobalnim vodama, oštećuju koralne grebene i emituju gasove sa efektom staklene bašte koji mogu uticati na klimatske povratne petlje.
Šta se može uraditi?
Naučnici pozivaju na hitno delovanje: smanjenje oticanja hranljivih materija sa kopna kroz bolju upravu otpadnim vodama, održive poljoprivredne prakse, zaštitu riječnih slivova i unapređenje nadzora satelitskim praćenjem. Ako se ne preduzmu mere, slični pojasevi mogli bi se pojaviti i u drugim regionima.
Research i dalje prate razvoj događaja, a postojeća satelitska praćenja ukazuju da još uvek ima vremena za ublažavanje posledica ukoliko se primene adekvatne promene u politici i praksi upravljanja nutrijentima.
Pomozite nam da budemo bolji.




























