Studija WSU objavljena 17. februara u PNAS pokazuje da jedno izlaganje fungicidu vinclozolinu može izazvati epigenetske promene koje traju do 20 generacija kod štakora. Vinclozolin je klasifikovan od strane EPA kao verovatni kancerogen i poznat endokrini disruptor. Iako su istraživanja rađena na životinjama, rezultati ukazuju na moguće dugoročne implikacije za ljudsko zdravlje i naglašavaju potrebu za snažnijom zaštitom životne sredine.
Novo istraživanje: Jedno izlaganje fungicidu može uticati na 20 generacija — „Ovo neće nestati”

Novo istraživanje sa Washington State University (WSU), objavljeno 17. februara u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), otkriva da jedno gestacijsko izlaganje fungicidu vinclozolinu može izazvati epigenetske promene koje traju do 20 generacija kod štakora.
Šta su istraživači otkrili
Epigenetika proučava kako faktori iz okoline i ponašanja mogu menjati izražavanje gena bez promene same DNK. U studiji iz PNAS-a, istraživači su pratili posledice jedne izloženosti vinclozolinu tokom trudnoće i utvrdili da su efekti detektovani u potomcima nastavili da se pojavljuju u narednim generacijama — do 20. kolena.
Autori su se pozvali na ranije istraživanje koautora Michaela Skinnera, koji je krajem 2025. dokumentovao slične efekte koji su trajali kroz 10 generacija nakon jednog izlaganja. Novi rad proširuje te nalaze i sugeriše dublje, dugoročne epigenetske promene.
O vinclozolinu i značaju nalaza
Vinclozolin je široko korišćen fungicid koji je poznat kao endokrini disruptor i koji je od strane Environmental Protection Agency (EPA) klasifikovan kao verovatni kancerogen. Iako su pokusi rađeni na štakorima, istraživači upozoravaju na potencijalne implikacije za ljude — naročito u kontekstu porasta određenih bolesti koje bi dugoročno mogle biti povezane sa istorijskim izlaganjima toksinima.
„Ova studija zaista kaže da ovo neće nestati. Moramo nešto preduzeti. Epigenetiku možemo iskoristiti da se pomerimo od reaktivne medicine ka preventivnoj medicini,” rekao je Michael Skinner za WSU Insider.
Ograničenja i dalje mere opreza
Važno je naglasiti da rezultati potiču iz eksperimentalnih studija na životinjama. Direktna primena na ljude zahteva dodatna istraživanja. Ipak, nalazi doprinose rastućem telu dokaza da trajni zagađivači (uključujući pesticida, mikro- i nanoplastiku) mogu imati dugoročne epigenetske efekte.
Širi javnozdravstveni i politički kontekst
Autor i javnozdravstvene organizacije upozoravaju da ovi rezultati imaju implikacije za politiku zaštite životne sredine. U članku se takođe ističe zabrinutost zbog napora za slabljenje standarda za pitku vodu i ukidanja tzv. „Endangerment Finding” od strane nekih regulatornih inicijativa, što bi moglo umanjiti zaštitu od poznatih i potencijalnih toksina.
Razumevanje i prevencija izlaganja štetnim hemikalijama predstavljaju ključne korake za smanjenje rizika koji, prema ovim nalazima, mogu imati posledice tokom više generacija.
Pomozite nam da budemo bolji.




























