Nova studija pokazuje da su toplotni talasi koji potom pokreću nagle suše znatno učestaliji: udio pogođenog kopna porastao je sa 2,5% u 1980-im na 16,7% u 2023. godini. Autori upozoravaju na snažno ubrzanje posle 2000. i ističu da su "toplotno-uzrokovane" suše posebno opasne jer dovode do brzih "flash" suša. Najveći porasti zabeleženi su u Južnoj Americi, zapadnoj Kanadi, Aljasci, zapadnim SAD i delovima Afrike.
Toplotni talasi koji pokreću nagle suše rapidno rastu — studija upozorava na ubrzanje od 2000. godine

Toplotni talasi koji dovode do naglih i razarajućih suša šire se širom sveta brže nego ranije, pokazuje nova studija objavljena u časopisu Science Advances. Naučnici iz Južne Koreje i Australije analizirali su kombinovane ekstremne događaje — kada intenzivna vrućina prethodi i pokreće sušu — i dokumentovali snažan porast ovakvih događaja od 1980-ih do 2023. godine.
Ključni nalazi
Autori su otkrili da je u 1980-im godinama prosečno oko 2,5% kopna godišnje bilo pogođeno ovakvim „toplotno-uzrokovanim“ sušama. Do 2023. taj je udio porastao na 16,7%, sa desetogodišnjim prosekom od 7,9%. Istraživači napominju da su vrednosti verovatno još više ako se uključe ekstremi iz 2024. i 2025. — godine sa rekordnom globalnom toplinom.
Ubrzanje posle 2000. godine
Osim porasta u apsolutnim brojkama, studija upozorava na snažno ubrzanje trenda: stopa rasta kombinovanih događaja u kojima je toplota prethodila suši u poslednjih 22 godine bila je oko osam puta veća nego u prva dva decenija posmatranog perioda. Autori ukazuju na „prelomnu tačku" oko 2000. godine kada se dinamika promenila i učestalost takvih ekstremâ naglo porasla.
Zašto su ovi događaji opasniji?
Kada toplota prethodi suši, rezultirajuće suše su često intenzivnije i kraće — tzv. flash suše — jer topliji vazduh pojačava isparavanje iz tla i biljaka, brzo iscrpljujući zalihe vlage. Takve nagle suše daju veoma malo vremena za prilagođavanje i mogu izazvati veće štete u poljoprivredi, šumarstvu i snabdevanju vodom.
„Najštetnije posledice često dolaze iz kombinovanih ekstremen. Kada se toplotni talasi, suše i rizik od požara pojave zajedno — efekti se mogu brzo uvećati,“ rekao je Andrew Weaver, klimatski naučnik sa University of Victoria (nije bio deo studije).
Geografski obrasci i primeri
Studija je zabeležila najveće poraste toplotno-uzrokovanih suša u Južnoj Americi, zapadnoj Kanadi i Aljasci, zapadnim Sjedinjenim Državama i u delovima centralne i istočne Afrike. Konkretni primeri koji ilustriraju opasnosti uključuju Pacifički severozapad 2021. (toplotni kupol i brza suša), sušu oko reke Jangce 2022. i rekordnu toplinu i sušu u Amazonu 2023–24.
Mogući uzroci i širi kontekst
Autori i nezavisni naučnici raspravljaju o faktorima koji su mogli doprineti promeni nakon 2000. Jennifer Francis iz Woodwell Climate Research Center primećuje da se taj prelom podudara s ubrzanim zagrevanjem Arktika, smanjenjem morskog leda i padom prolećnog snežnog pokrivača na severnoj hemisferi. Takođe se pominje uloga jakog El Niño događaja 1997–98 kao mogući okidač promena u klimatskom sistemu.
Ukratko, studija potvrđuje da globalno zagrevanje ne samo što povećava verovatnoću talasa vrućine, već i menja način na koji toplota i suša međusobno deluju, pojačavajući rizike od naglih i štetnih suša.
Napomena: Analiza obuhvata podatke do 2023. godine; autori ističu da su procenti verovatno veći kada se uzmu u obzir ekstremi iz 2024. i 2025. godine.
Pomozite nam da budemo bolji.




























