HETDEX tim je upotrebio tehniku Line Intensity Mapping da izgradi najveću i najprecizniju 3D mapu Lyman alfa emisije iz perioda pre 9–11 milijardi godina. Umesto da katalogizuju samo najjače galaksije, naučnici su analizirali zbirne obrasce svetlosti kako bi otkrili doprinos slabih galaksija i razređenog međugalaktičkog gasa. Analiza obuhvata ~0,5 PB podataka i više od 600 miliona spektra, a rezultati su objavljeni u The Astrophysical Journal. Mapa će služiti kao nova osnova za testiranje simulacija formiranja galaksija i poređenje sa mapama drugih elemenata poput ugljen-monoksida.
Najveća i Najpreciznija 3D Mapa Ultraljubičastog Svemira — HETDEX Otkriva 'More' Lyman alfa Svetla

Prostor između galaksija nije prazan: nova 3D mapa koju je sastavio tim HETDEX-a pokazuje da ti "prazni" prostori zrače slabim, vodoničasto-plavim sjajem Lyman alfa emisije. Mapa obuhvata svetlost emitovanu pre oko 9–11 milijardi godina, u dobu intenzivne formacije zvezda, i otkriva doprinos slabih galaksija i razređenog međugalaktičkog gasa koji ranije uglavnom ostajao neprimećen.
Šta su uradili naučnici?
Astronomi iz Hobby-Eberly Telescope Dark Energy Experiment (HETDEX) primenili su tehniku mapiranja intenziteta linija (Line Intensity Mapping) da bi izgradili najveću i najprecizniju 3D mapu Lyman alfa emisije do sada. Umesto da prave katalog samo najsjajnijih objekata, tim je analizirao zbirne obrasce svetlosti kako bi izmerio ukupnu raspodelu Lyman alfa signala — uključujući doprinos brojnih slabih i razuđenih izvora.
Podaci i metoda
Rad je zasnovan na obradi ogromne količine podataka: preko 600 miliona spektra skupljenih na površini neba većoj od 2.000 punih Meseca i približno 0,5 PB (pola petabajta) sirovih podataka. Istraživači su koristili superračunare u Texas Advanced Computing Center i sopstveni softver da izdvoje slabe, prostorne obrasce Lyman alfa svetlosti. Položaji već poznatih, sjajnih galaksija posluži su kao putokazi — gravitacija uzrokuje skupljanje materije, pa se oko sjajnih objekata često nalaze i slabiji, skriveni izvori.
"Koristeći lokacije poznatih galaksija kao putokaze, možemo odrediti udaljenost i doprinos mnogo slabijih izvora," rekao je Eiichiro Komatsu, koautor rada.
Zašto je to važno?
Mapa daje prvi širokopojasni prikaz gde se Lyman alfa svetlost raspoređuje u ranoj fazi univerzuma, popunjavajući važan sloj kosmičke mreže koji je do sada izostajao iz optičkih kataloga. Ovo pruža opipljiv, opservacioni test za računarske simulacije rasta galaksija i međugalaktičkog gasa, pomažući da se proceni da li modelovana astrofizika odgovara stvarnosti.
Sledeći koraci
Autori planiraju poređenje Lyman alfa intensity mape sa mapama drugih emisionih linija, npr. mapa ugljen-monoksida (CO), koje prate guste, hladne oblasti gde nastaju zvezde. Kombinacija takvih mapa može detaljnije razotkriti gde i kako su se zvezde formirale i kakvo je bilo okruženje u tim regionima.
Rad je objavljen u The Astrophysical Journal. Ovaj pristup takođe pokazuje praktičnu vrednost iskorišćavanja "ostatka" podataka velikih survey projekata za nova naučna otkrića.
Pomozite nam da budemo bolji.


























