Studija Univerziteta Johns Hopkins pokazuje da bakterija Deinococcus radiodurans može preživeti simulirane udare koji stvaraju pritiske do 3 GPa, što podržava teoriju litopanspermije — mogućeg prenosa života asteroidima između planeta. Eksperiment sugeriše da mikrobi teoretski mogu izdržati ejekciju sa Marsa i putovanje kroz svemir, ali to ne dokazuje da je život na Zemlji zaista potekao sa Marsa. Nalaz ima značajne implikacije za planetarnu zaštitu i planiranje svemirskih misija.
Možda Potičemo Sa Marsa? Otporna Bakterija Preživela Simuliranu Ejekciju Do 3 GPa

Naučnici sa Univerziteta Johns Hopkins objavili su rezultate koji podržavaju mogućnost da mikrobi prežive izbacivanje sa površine jedne planete i putovanje do druge — ideju poznatu kao litopanspermija. Eksperiment je pokazao da ekstremno otporna bakterija Deinococcus radiodurans može izdržati pritiske i udare slične onima pri udaru asteroida.
Kako je sproveden eksperiment
Istraživači su bakterije "sendvičovali" između metalnih ploča i ispaljivali projektil iz gasnog topa brzinama do oko 300 mph (≈480 km/h). Udari su generisali pritiske do 3 gigapaskala (GPa) — približno 30 puta veći pritisak od onog pri dnu Marijanskog rova. Uprkos ekstremnim uslovima, bakterije su preživele niže udare, dok su pri najvećim pritiscima zabeležena ograničena oštećenja ćelijskih membrana i unutrašnjih struktura.
Šta je posebno kod Deinococcus radiodurans
Deinococcus radiodurans je poznat po izuzetnoj otpornosti na radijaciju, veoma efikasnim mehanizmima popravke DNK i čvrstom “oklopnom” omotaču. Zbog tih osobina, istraživači su je odabrali kao model organizma koji bi mogao preživeti ekstremne uslove povezane sa ejekcijom iz planete i kasnijim boravkom u svemiru.
„Očekivali smo da će biti mrtva pri tom prvom pritisku… Pokušavali smo da je ubijemo, ali bilo je zaista teško“, rekla je dr Lily Zhao, vodeća autorka i NASA stipendistkinja na Johns Hopkins.
Implikacije za poreklo života i zaštitu planeta
Rezultati podržavaju hipotezu da život može da se prenosi asteroidima između planeta, pa se teoretski Zemljini organizmi mogu dovesti u vezu sa mogućim izvorima na Marsu. Međutim, naučnici naglašavaju da ovo nije dokaz da je život na Zemlji zaista nastao na Marsu — već pokazuje da je takav prenos moguć.
Studija takođe ima praktične posledice za planetarnu zaštitu: ako mikrobi mogu prirodno kolonizovati druge svetove, to menja pristup kako se planiraju i izvode svemirske misije. Istraživači upozoravaju da treba razmotriti rizike kontaminacije i zaštite prilikom slanja letelica na potencijalno nastanjiva tela.
Šta sledi
Autori najavljuju dalja testiranja kako bi ispitali otpornost drugih organizama, poput gljivica, i dodatno razumeli granice preživljavanja pri udarima i tokom međuzvezdanog putovanja. Rad je objavljen u časopisu PNAS Nexus.
Važno: Iako su rezultati uzbudljivi i menjaju perspektivu o prenosu života u Sunčevom sistemu, oni ne dokazuju konačno poreklo života na Zemlji. Potrebna su dalja ispitivanja i oprez pri tumačenju nalaza.
Pomozite nam da budemo bolji.

























