Svet Vesti
Nauka

Bdelidni rotiferi: mikroskopski organizmi koji podnose i do 1.000× više radijacije od ljudi

Bdelidni rotiferi: mikroskopski organizmi koji podnose i do 1.000× više radijacije od ljudi
Bdelloid rotifers shrug off radiation doses that would obliterate human cells. Here’s how their resilience reveals deep insights into the limits of biological endurance.getty

Bdelidni rotiferi su mikroskopske višećelijske životinje koje podnose doze jonizujuće radijacije veće od 5.000 Gy — približno 1.000 puta više od smrtonosne doze za ljude. Njihova otpornost povezana je sa sposobnošću preživljavanja desikacije (anhidrobioza) i izuzetno efikasnim mehanizmima popravke DNK. Studije pokazuju da fragmentisana DNK može biti reasimilovana u roku od sati do nekoliko dana, što ima implikacije za medicinu, biotehnologiju i astrobiologiju.

Radijacija je jedan od najsmelijih prirodnih neprijatelja života — za ljude, akutna izloženost već nekoliko graya (Gy) često je smrtonosna. Ipak, među mikroskopskim životinjama postoje vrste koje izdrže razmere koje deluju neverovatno: bdelidni rotiferi. Ovi sitni, najčešće manje od milimetra, stanovnici vlažnih površina i povremenih bara privlače pažnju biologa zbog izuzetne otpornosti na jonizujuću radijaciju i sposobnosti brzog popravka DNK.

Ko su bdelidni rotiferi?

Bdelidni rotiferi su višećelijske, pretežno sveževodne životinje koje žive u tankim vodenim filmovima na mahovini, tlu i povremenim lokvama. Iako mali, imaju složenu anatomiju: ciliate za kretanje i hranjenje, mišićne ždrele i razvijene organske sisteme. Jedna od posebnosti je da su uglavnom aseksualni — opstaju milionima godina bez uočenog seksualnog razmnožavanja.

Izuzetna otpornost na radijaciju

Dok ljudi dožive teške posledice već pri ~5–10 Gy, bdelidni rotiferi podnose doze veće od 5.000 Gy, što je oko 1.000 puta više od smrtonosne doze za većinu ljudi. Posle izlaganja takvim nivoima, mnogi rotiferi zadrže reproduktivni kapacitet i povrate normalne funkcije u roku od sati do nekoliko dana.

Veza sa desikacijom (anhidrobiozom)

Ključ otpornosti leži delomično u sposobnosti da prežive potpuno isušivanje. U stanju anhidrobioze njihov metabolizam skoro staje, DNK prolazi fragmentaciju, a ćelije prežive rehidratacijom i brzim popravljanjem oštećenja. Studije objavljene 2014. u Journal of Evolutionary Biology i ranije u PNAS (2008) ukazuju da mehanizmi koji popravljaju lomove DNK izazvane desikacijom isto tako štite od lomova izazvanih radijacijom.

Kako popravljaju tako razrušenu DNK?

Jonizujuća radijacija ubija ćelije prvenstveno stvarajući prekide u lancima DNK. Kod bdelida, nakon masivne fragmentacije genom se u velikoj meri reasimiluje zahvaljujući efikasnim enzimskim sistemima za popravku i procesima koji sprečavaju toksičnu agregaciju proteina. Eksperimentalni rezultati pokazuju da se većina fragmenata ponovo ujedini u satima do dana, što omogućava povratak normalne ćelijske aktivnosti.

Poređenje sa drugim ekstremofilima

Ako se pominju rekordi, treba istaći i bakteriju Deinococcus radiodurans i neke vrste tardigrada (vodenih medveda). Međutim, kod mnogih tardigrada ekstremna otpornost se ogleda pretežno u kriptobioznom stanju — dok su metabolički neaktivni. Bdelidi, za razliku od njih, pokazuju sposobnost popravke i iz aktivnog stanja, uz jedinstvenu kombinaciju višećelijskog organizma i očuvanja reproduktivnog potencijala.

Zašto je to važno?

Istraživanje bdelida ima praktične i teorijske implikacije: razumevanje robusnih mehanizama popravke DNK može doprineti novim pristupima u terapiji raka, boljem očuvanju biološkog materijala bez hladnog lanca (vakcine, ćelije) i daje uvid u to kako organizmi opstaju bez seksualne rekombinacije. Takođe, ova saznanja šire granice mogućeg života u ekstremnim uslovima — što je relevantno i za astrobiologiju.

Sažetak: otpornost bdelidnih rotifera na radijaciju je verovatno sporedna korist mehanizama razvijenih za preživljavanje isušivanja; njihova sposobnost brzog i preciznog popravka DNK čini ih jedinstvenim modelom za proučavanje granica biološke izdržljivosti.

Napomena: Iako su rezultati impresivni, većina eksperimenata se obavlja u kontrolisanim uslovima; direktna primena mehanizama iz prirode na medicinu zahteva dodatna istraživanja.

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno