Shahed dronovi spajaju jednostavnu, jeftinu konstrukciju sa naprednim navigacionim i protiv‑džeming rešenjima, što ih čini teškim za zaustavljanje. Najčešće koriste inercijalnu navigaciju uz povremeno vraćanje na GPS, a neke verzije integrišu BeiDou i GLONASS. Efikasna odbrana zahteva kombinaciju elektronskog ratovanja, konvencionalnih sistema i novih tehnologija poput lasera.
Kako Shahed dronovi prolaze kroz odbranu: jeftini, precizni i otporni na džeming

Iranski dronovi tipa Shahed — jeftini, ali smrtonosni — naneli su značajnu štetu u sukobima na Bliskom istoku i pokazali sposobnost da izbegnu ili izdrže protivvazdušne i elektronske odbrambene mere. Njihove kombinacije inercijalne navigacije, povremenog oslanjanja na GPS i naprednih protiv‑džeming sistema čine ih teškim metama za klasične sisteme protivvazdušne odbrane.
Offline navigacija
Shahed dronovi su projektovani da eksplodiraju pri udaru. Pre ili neposredno nakon poletanja, često se kratko povezuju na GPS da zabeleže položaj, a zatim isključuju prijemnike i nastavljaju let koristeći inercijalnu navigaciju (žiroskopi i akcelerometri) koja meri brzinu, smer i položaj. Takav režim smanjuje ranjivost na regionalni džeming GPS signala.
"GPS će biti ometen od strane onoga što štiti cilj", rekao je Thomas Withington iz RUSI. "Pošto ne zavise stalno od GPS‑a, dronovi mogu da prelete zone sa jakim ometanjem."
Dronovi se često vraćaju na GPS neposredno pre udara radi finog navođenja, ali mogu i da izvedu dovoljno precizan udar koristeći samo inercijalne podatke — tačnost nije savršena, ali je dovoljna za ciljnu namenu.
Mehanizmi protiv‑džeminga
Analize olupina i istraživanja (RUSI, Institute for Science and International Security) ukazuju da su modernizovane varijante Shahed‑stil dronova opremljene tehnikama za suzbijanje antena i drugim mehanizmima koji omogućavaju filtriranje neprijateljskih ometajućih signala, dok se istovremeno čuva željeni satelitski signal. Takve funkcije, uz komercijalne komponente, mogu dostići razinu otpornosti sličnu vojnoj GPS opremi.
Materijali i nizak profil
Shahed konstrukcija koristi lagane, radar‑upijajuće materijale poput plastike i staklenih vlakana, a mala veličina i niski letni profil dodatno otežavaju detekciju i presretanje klasičnim radarima i protivvazdušnim sistemima.
Višestruki sistemi pozicioniranja
Da bi smanjio zavisnost od jedne mreže, Iran (a i neke ruske varijante) integrišu alternativne satelitske sisteme kao što su kineski BeiDou i ruski GLONASS, čime se povećava otpornost na ciljane pokušaje ometanja GPS‑a. Pojedine tvrdnje pominju i mogućnost korišćenja zemaljskih radio‑sistema poput LORAN‑a, ali za sada nema javno potvrđenih, široko aktivnih mreža tog tipa u regionu.
Strategije odbrane i protumere
Odbrambene sile koriste kombinaciju konvencionalnih i elektronskih metoda: topovska paljba, protivrakete, interceptor dronovi i laserski sistemi u razvoju. Elektronsko ratovanje — džeming i spoofing (lažiranje signala da bi se promenila kursna tačka drona) — pokazalo se efikasnim u nekim sukobima. Na primer, ukrajinske vlasti su prijavile da su od sredine maja do sredine jula 2025. elektronskim sredstvima neutralisale hiljade napadačkih dronova, pri čemu su kombinovali EW i konvencionalne metode.
Zaključak
Shahed dronovi kombinuju nisku cenu i jednostavnu konstrukciju sa pametnim rešenjima za navigaciju i otpornost na ometanje. To znači da su protiv njih potrebni složeni, višeslojni pristupi: sofisticirana elektronika za ratovanje, kinetičke odbrane i nove tehnologije poput lasera i naprednih sistema za presretanje.
Pomozite nam da budemo bolji.


































