Deca u Libanu ponovo gube detinjstvo zbog novog talasa sukoba koji je raselio preko milion ljudi i usmrtio više od 1.000, među kojima je 118 dece. Mnogi tinejdžeri govore o gubitku porodice, prekidu školovanja i trajnoj mentalnoj traumi. Stručnjaci upozoravaju na visok rizik od PTSP-a i potrebu za hitnom psihosocijalnom podrškom i humanitarnom pomoći.
Rat nas je ostario: Kako sukob u Libanu krade detinjstvo milionima

Prisiljen da po drugi put u samo dve godine napusti dom i oplakujući izgubljene rođake i prijatelje, 16-godišnji Hasan Kiki kaže da se oseća mnogo starije nego što jeste. „Rat nas je ostario... Proživeli smo ono što niko drugi nije“, rekao je za AFP u Bejrutu.
Raseljenost i gubici
Kiki je među više od milion ljudi koje su libanske vlasti registrovale kao raseljene otkako je zemlja 2. marta uvučena u novi talas sukoba. Tog dana, milicijska grupa Hezbolah je lansirala rakete prema Izraelu, a Izrael je uzvratio masovnim vazdušnim udarima, kopnenim operacijama duž granice i upozorenjima za evakuaciju velikih područja.
Prema zvaničnim podacima, izraelski udari su od 2. marta usmrtili više od 1.000 ljudi, među kojima je 118 dece. Među pretnjama koje mladi u Libanu sada svakodnevno osećaju su gubitak doma, smrt članova porodice i prekid školovanja.
Deca koja prerano odrastu
Za mnoge tinejdžere, ponovljeni sukobi i višestruke nacionalne krize znače da im je detinjstvo oduzeto. Zahraa Fares, danas 16-godišnjakinja, prvi put je iskusila rat sa 14 – onda su joj se životi promenili i snovi stali. „Još smo otkrivali šta volimo da radimo... a onda smo bili raseljeni“, kaže ona.
"Materijalne gubitke može da se nadoknadi, ali ljudi se ne vraćaju." — Hasan Kiki
Psihičke posledice
Stručnjaci upozoravaju na ozbiljne dugoročne posledice. Dr. Evelyne Baroud, dečja i adolescentska psihijatrija, navodi da kumulativna trauma i kontinuirana neizvesnost značajno povećavaju rizik od razvoja posttraumatskog stresnog poremećaja i drugih mentalnih smetnji kod dece koja svedoče nasilju, gube dom ili članove porodice.
Širi kontekst kriza
Ovaj sukob dolazi na talasu već postojećih problema: od finansijske krize koja je od 2019. zaključala uštede mnogih Libanaca, preko pandemije kovida, do razorne eksplozije luke u Bejrutu 2020. koja je odnela više od 220 života i znatno oštetila grad.
Generacijska trauma u Libanu nije nova — zemlja je decenijama izložena sukobima, uključujući građanski rat od 1975. i izraelsku okupaciju južnog dela do 2000. To ne umanjuje težinu sadašnje realnosti za mlade koji, kako kažu, „nose teret veći od svoje dobi“.
Šta je potrebno
Mnogi mladi traže sigurne prostore, obrazovne prilike i psihosocijalnu podršku. Humanitarne i obrazovne inicijative, radionice i lokalne grupe pružaju olakšanje, ali je potrebna veća međunarodna pomoć i dugoročna podrška kako bi se prekinuo ciklus gubitaka i traume.
Zaključak: Sukobi u Libanu ostavljaju duboke ožiljke na generaciji mladih — ne samo kroz broj žrtava i raseljenih, već i kroz trajne psihološke posledice koje će oblikovati budućnost zemlje.
Pomozite nam da budemo bolji.


































