FLAV-27 je novi spoj koji inhibira enzim EHMT2/G9a i menja epigenetsku regulaciju gena u neuronima umesto da cilja samo amiloid-beta plakove. U eksperimentima na ćelijama, C. elegans i miševima, FLAV-27 je smanjio patološke promene i poboljšao pamćenje, socijalno ponašanje i funkciju sinapsi. Ipak, lek još nije testiran na ljudima — potrebne su toksikološke studije i regulatorski koraci pre kliničkih ispitivanja.
Novo otkriće: FLAV-27 preokreće kognitivni pad kod miševa ciljajući epigenom

Istraživači su razvili novi molekul, nazvan FLAV-27, koji predstavlja drugačiji pristup lečenju Alchajmerove bolesti tako što cilja epigenetsku regulaciju neurona umesto isključivog uklanjanja beta-amiloid plakova.
Kako deluje FLAV-27
FLAV-27 inhibira enzim EHMT2 (G9a), ključni metiltransferazni enzim uključen u epigenetsku tišinu gena. Spoj blokira molekul S-adenozilmetionin, neophodan za delovanje G9a, čime se menja obrazac metilacije histona i potencijalno vraća normalnija ekspresija gena važnih za razvoj neurona, sinaptičku plastičnost i pamćenje.
Rezultati u eksperimentima
U laboratorijskim studijama na ćelijama moždanog tkiva FLAV-27 je smanjio nivoe beta-amiloida i povezanih tau promena. U modelu nematode Caenorhabditis elegans zabeleženo je poboljšanje pokretljivosti, produžen životni vek i povećana mitohondrijska respiracija. U miševima koji modeluju rani i kasni početak Alchajmerove bolesti, tretman FLAV-27 je dovodio do poboljšanja u zadacima memorije, vraćanja socijalnog ponašanja i bolje funkcije sinapsi.
"Spoj FLAV-27 predstavlja inovativan i obećavajući pristup lečenju Alchajmerove bolesti," kaže Aina Bellver-Sanchis, prva autorka i molekularna biologinja sa Instituta za neuro nauke Univerziteta u Barseloni. "Deluje na osnovne molekularne mehanizme umesto da cilja samo pojedinačni biomarker."
Zašto je ovo važno
Dosadašnja monoklonska antitela (npr. lekanemab i donanemab) pokazuju da uklanjanje amyloid-beta može usporiti napredovanje bolesti, ali samo do određene mere. FLAV-27 nudi širi pristup usmeravanjem epigenetskih promena koje mogu povezati više patoloških procesa Alchajmera, što bi moglo objasniti zašto raniji pristupi nisu uvek delotvorni.
Oprez i naredni koraci
Rezultati su obećavajući, ali su do sada dobijeni u ćelijskim kulturama, nematodama i miševima. Autori ističu da su potrebne opsežne toksikološke studije (najmanje u dve vrste životinja) i regulatorne provere pre početka kliničkih ispitivanja na ljudima. Važno je naglasiti da inhibicija epigenetskih enzima može imati široke posledice i potencijalne nuspojave koje treba pažljivo ispitati.
Studija je objavljena u časopisu Molecular Therapy. Iako su rani rezultati ohrabrujući, neophodan je dalji rad kako bi se procenila bezbednost i efikasnost kod ljudi.
Pomozite nam da budemo bolji.


























