Donald Trump razmatra da zatraži od arapskih zemalja da pokriju troškove operacija protiv Irana, izjavila je portparolka Bele kuće Karoline Leavitt. Zatvaranje Tjesnaca Hormuz, kroz koji prolazi oko 20% svetske isporuke nafte i LNG‑a, podiglo je cenu Brent nafte na približno 116 USD po barelu. Istorijski primer Zalivskog rata pokazuje da saveznici ponekad plaćaju većinu troškova, ali politička i finansijska neizvesnost u regionu ostavlja otvorenim bilo kakav sličan aranžman.
Trump Razmatra Da Zatraži Od Arapskih Zemalja Da Plate Troškove Sukoba Sa Iranom

Predsednik SAD Donald Trump razmatra mogućnost da zatraži od arapskih država da pokriju deo troškova američko-izraelske akcije protiv Irana, saopštila je portparolka Bele kuće Karoline Leavitt. Ideja podseća na mehanizme finansiranja koje su saveznici koristili tokom Zalivskog rata 1990–1991.
Šta je rečeno u Vašingtonu
"Mislim da je to nešto za šta bi predsednik bio prilično zainteresovan da ih pozove da učine", rekla je Karoline Leavitt novinarima. "Neću da govorim umesto njega, ali sigurno je to ideja za koju znam da je ima..."
Strateški i ekonomksi kontekst
Trump je navodno sugerisao da bi mogao biti zadovoljan i ako sukob završi bez potpunog ponovnog otvaranja Tjesnaca Hormuz, ukazujući da bi "drugi partneri" koji više zavise od izvoza kroz taj prolaz trebalo da preuzmu deo odgovornosti za upravljanje krizom. U miru kroz Hormuz prolazi oko 20% svetske isporuke nafte i ukapljenog prirodnog gasa, što je podiglo cenu Brent sirove nafte na oko 116 dolara po barelu u najnovijem talasu — sa predratne vrednosti od približno 65 dolara po barelu — i izazvalo globalne zabrinutosti za snabdevanje. SAD su, međutim, znatno manje zavisne od uvoza tih energenata u odnosu na mnoge zemlje u regionu.
Stav Irana i reakcije regiona
Teheran je uzvratio zahtevom da SAD plate reparacije žrtvama rata u Iranu kao uslov za prekid vatre. Do sada nema jasnih javnih naznaka da će zemlje Zaliva ili šire arapske države pristati da finansijski pokrivaju američko-izraelsku kampanju; analitičari upozoravaju da bi ukupni troškovi mogli da dosegnu desetine milijardi dolara, ali precizan iznos ostaje nepoznat.
GCC, pozicije i analiza
Članice Saveta za saradnju zaliva (GCC) bile su direktno pogođene iranskim udarima na američke ciljeve na njihovoj teritoriji, ali stručnjaci podsećaju da one nisu inicirale američku intervenciju i da su u predvečerju sukoba često pozivale na diplomatiju i deeskalaciju.
"Zemlja koja bi logično trebala da preuzme i podnese troškove bila bi Izrael. Vlada Izraela je strana koja je ubedila i pritisnula SAD da preuzmu ovaj sukob," rekao je Zeidon Alkinani, osnivač Arab Perspectives Institute, za Al Jazeeru.
Istorijski primer: Zalivski rat 1990–1991
Kao paralela najčešće se navodi Zalivski rat posle iračke invazije na Kuvajt. Koalicija je zabeležila trošak od oko 61 milijardu dolara po tadašnjim cenama (što se procenjuje na oko 140 milijardi dolara u današnjoj vrednosti). Većinu troškova (oko 54 milijarde dolara) obezbedile su države kao što su Saudijska Arabija, Kuvajt, UAE, Nemačka i Japan — dok su SAD pokrivale oko 12% troškova.
Širi istorijski kontekst
Postoje i drugi primeri u kojima poražene države ili saveznici snose posledice i troškove nakon ratova: posleratne reparacije i sporazumi posle Drugog svetskog rata, japanske i nemačke obaveze tokom druge polovine 20. veka, kao i dugoročni troškovi podrške američkim bazama u zemljama poput Japana i Nemačke.
Paralela sa ratom u Ukrajini
Aktuelni primer preseljenja troška na saveznike vidi se i na primeru Ukrajine: od 2022. do sredine 2025. SAD su poslale značajnu pomoć Kijevu — ukupno oko 134 milijarde dolara po nekim izvorima (uključujući vojnu, finansijsku i humanitarnu pomoć). Međutim, izveštaji kažu da je administracija koja je stupila na funkciju 2025. smanjila direktnu američku finansijsku podršku, dok su evropske države povećale sopstvene doprinose i nabavku odbrambene opreme.
Zaključak i neizvesnosti
Mogućnost da SAD traže od arapskih država da plate deo troškova sukoba sa Iranom ima istorijske presedane, ali se suočava sa značajnim političkim i praktičnim preprekama. Nema konsenzusa u regionu, a finansijski i geopolitički teret verovatno bi izazvao oštre reakcije i doveo do složenih pregovora. U narednim danima biće važno pratiti da li će administracija SAD precizirati zahteve, kao i kakve će poteze preduzeti vlade zalivskih zemalja i Izrael.
Pomozite nam da budemo bolji.

































