NASA-in Artemis program koristi Mesec kao probnu platformu za tehnologije i procedure koje će omogućiti ljudske misije na Mars. Artemis II je desetodnevna test-misija kruženja oko Meseca sa četvoro astronauta, dok naredne misije imaju zadatak da testiraju doking i komercijalna lunarna sletala. NASA planira stalnu bazu na lunarnom južnom polu, a paralelno priprema i misiju sa nuklearnim-fisionim pogonom za Mars, sa dolaskom oko 2030. i rasporedom helikoptera za mapiranje mesta sletanja.
Zašto se vraćamo na Mesec? Kako NASA-in Artemis program priprema put ka Marsu

Pisci naučne fantastike decenijama su zamišljali ljude na Marsu, ali sada je realnost bliža nego što smo očekivali. NASA-in program Artemis koristi Mesec kao odskočnu dasku — prvo da testira ljudsku dugotrajnu prisutnost izvan Zemlje, a potom da obezbedi tehnologije i iskustvo potrebne za misije na Crvenu planetu.
Šta je cilj Artemis programa?
Glavni cilj je uspostavljanje održive ljudske prisutnosti u blizini lunarnih polova, posebno na južnom polu Meseca, gde postoje dragoceni resursi poput vodnog leda. Mesec se smatra „geološkim vremenskim kapsulom“ koji čuva podatke o ranoj istoriji Sunčevog sistema, ali i praktičnom platformom za testiranje života i rada ljudi u svemiru tokom dužih perioda.
Artemis II — ključna test-misija
Artemis II je planirana kao desetodnevna misija kruženja oko Meseca čiji je primarni zadatak da potvrdi rad sistema i opreme pre narednih sletanja. Posadu čine četiri astronauta: Reid Wiseman, Victor Glover, Christina Koch i iz Kanadske svemirske agencije Jeremy Hansen. Oni će leteti u svemirskoj kapsuli Orion, lansiranoj raketom Space Launch System (SLS).
Raketa SLS je 19. marta 2026. počela transport iz Vehicle Assembly Building ka platformi 39B, a za Artemis II se pominjao mogući datum lansiranja 1. april 2026. iz Kennedy svemirskog centra na Floridi. Misija služi kao kritičan korak pre složenijih operacija u lunarnom okruženju.
Put prema sletanju i baza na Mesecu
Naredne misije u okviru Artemis programa imaju zadatke za testiranje dokinga i komercijalnih lunarnih sletala. Planovi uključuju:
- Artemis III (2027) — testiranje dokovanja Orion kapsule sa komercijalnim lunarnim sletalicama koje razvijaju kompanije kao što su SpaceX i Blue Origin;
- Artemis IV (2028) — planirano je da započne seriju sletanja i doprinese izgradnji infrastrukture za stalnu lunarnu bazu.
Cilj je da se kroz kombinaciju posada i bezposadnih misija izgradi trajna baza blizu lunarnog južnog pola, mestu gde je dostupnost leda i drugih resursa najvrednija za duži boravak ljudi.
Kako sve to vodi ka Marsu
Iskustva stečena na Mesecu pomoći će u razvoju sistema za životnu podršku, energetiku, transport i logistiku koji su neophodni za misije dubljeg svemira. Pored toga, robotske misije na Marsu — uključujući rover-e Perseverance i Curiosity — već su prikupile podatke o terenu, klimi i potencijalnim resursima.
Nuklearna fisiona misija ka Marsu
NASA je najavila misiju planiranu za lansiranje najkasnije do kraja 2028. koja bi koristila nuklearno-fisioni pogon za putovanje ka Marsu. Takav pogon može značajno skratiti vreme putovanja i obezbediti veću snagu, što je važno za napredne operacije i energiju na površini gde su solarni paneli ranjivi zbog prašnjavih oluja.
Plan je da letelica stigne oko 2030. i rasporedi tri helikoptera koji bi, nastavljajući ulogu Ingenuity-ja, mapirali potencijalna mesta za sletanje i koristili radar za pronalaženje izvora podzemne vode — ključnog resursa za buduće posade.
Zašto je Mars važan za nauku?
Iako danas deluje suvo i prašnjavo, Mars nosi dokaze o prošlim uslovima koji su mogli biti pogodni za život. Potraga za znakovima ranog života na Marsu pomaže nam da bolje razumemo evoluciju Zemlje i mogućnost života van našeg planeta.
Ovaj tekst je zasnovan na izveštaju USA TODAY-a i lokalizovan je za srpski jezički prostor. Kontakt za originalnog autora: elagatta@usatoday.com
Pomozite nam da budemo bolji.


































