Studije pokazuju da mikrobi u crevu mogu uticati na prehrambene želje preko proizvodnje neurotransmitera i metabolita. Eksperimenti na miševima (2022) demonstrirali su da različiti mikrobiomi menjaju preferencije za proteinima ili ugljenim hidratima, a istraživanje iz 2025. povezuje Bacteroides vulgatus sa smanjenjem žudnje za šećerom putem GLP‑1. Ipak, više dokaza iz istraživanja na ljudima potrebno je da bi se utvrdila praktična primena.
Da Li Mikrobi U Crevu Utiču Na To Šta Želimo Da Jedemo?

Naučnici su identifikovali više od 3.000 vrsta bakterija u ljudskom crevu koje učestvuju u varenju i imunitetu — ali mogu li one takođe oblikovati naše prehrambene želje? Iako ideja zvuči kao naučna fantastika, niz studija iz poslednje decenije ukazuje na to da mikrobiom može uticati na apetit i preferencije hrane preko bioloških puteva koji komuniciraju sa mozgom.
Ključna istraživanja
Teorija (2014): U radu iz 2014. objavljenom u BioEssays predloženo je da mikrobi u crevu mogu "manipulisati" ponašanjem domaćina — izazivati žudnju za namirnicama koje njima odgovaraju ili izazivati nelagodnost dok domaćin ne konzumira takvu hranu. Autori su izložili moguće mehanizme (promene u receptorima ukusa, interakcija preko vagusnog nerva i proizvodnja metaboličkih signala), ali tada su to bile hipoteze bez direktne verifikacije kod ljudi.
Eksperimenti na miševima (2022): Tim Kevina Kohla i Brajana Trevellinea transplantovao je mikrobiome divljih glodara sa različitim dijetama (biljojedi, mesožderi, svežderi) u germ-free miševe. Rezultat je pokazao da različiti mikrobiomi menjaju preferencije za hranom: miševi sa "biljojedskim" mikrobiomom nepredviđeno su više birali proteine, dok su oni sa "mesoždarskim" mikrobiomom pokazivali veću sklonost ka ugljenim hidratima. Zaključak: mikrobiom može značajno uticati na izbor hrane, makar u kontrolisanim uslovima.
Molekularni mehanizmi: Crevne bakterije mogu proizvoditi ili uticati na proizvodnju mnogih neurotransmitera i metabolita koje mozak koristi za regulaciju apetita. Na primer, oko 90% serotonina u telu sintetizuje se u crevu, a triptofan — predak serotonina — može se pojaviti u različitim koncentracijama u zavisnosti od mikrobioma. U opisanom eksperimentu, miševi sa biljojedskim mikrobiomom imali su više triptofana u krvi, što može povećati serotoninske signale koji obično smanjuju želju za ugljenim hidratima.
Nova saznanja o GLP‑1 (2025): Studija objavljena u Nature Microbiology 2025. pokazala je da bakterija Bacteroides vulgatus može smanjiti želju za šećerom kod miševa tako što proizvodi metabolit koji stimuliše lučenje hormona GLP‑1 — istog hormona koji ciljaju lekovi poput Ozempica. Autori su takođe zabeležili niže nivoe te bakterije kod ljudi sa tip 2 dijabetesom, što upućuje na moguću vezu između mikrobioma i poremećaja u kontroli unosa šećera.
Ograničenja i kontekst za ljude
Veoma je važno naglasiti da većina eksperimenata do sada dolazi iz studija na životinjama. Izbor hrane kod ljudi je daleko kompleksniji i oblikovan kulturnim, društvenim, ekonomskim i psihološkim faktorima — navikama, dostupnošću hrane i ličnim preferencama. Kako Kohl naglašava: „Slobodna volja i dalje postoji — mikrobi ne upravljaju našim izborima“, ali mogu slati blage unutrašnje signale koji utiču na to kako osećamo glad i želje.
Zaključak i implikacije
Postoji rastući dokaz da mikrobiom može doprineti formiranju prehrambenih preferenci kroz proizvodnju neurotransmitera i metabolita koji utiču na mozak. To otvara mogućnost da u budućnosti ciljanim promenama mikrobioma (prebioticima, probioticima ili specifičnim metabolitima) utičemo na nezdrave žudnje i poboljšamo metabolčko zdravlje. Ipak, potrebna su oprezna istraživanja kod ljudi pre nego što se ovakvi pristupi primene u praksi.
„Mogu da zamislim povratne petlje u kojima promene u mikrobiomu održavaju određena ponašanja ili dovode do novih žudnji“, rekao je Kevin Kohl.
Pomozite nam da budemo bolji.




























