Svet Vesti
Nauka

Genetski alarm za izolovane afričke slonove: studija otkriva inbrednost i štetne mutacije

Genetski alarm za izolovane afričke slonove: studija otkriva inbrednost i štetne mutacije
FILE PHOTO: Elephants graze in the Amboseli National Park, Kenya, August 11, 2020. REUTERS/Baz Ratner/File Photo

Najveća genomska studija afričkih slonova pokazuje da većina populacija i dalje ima dobru genetsku otpornost zahvaljujući razmeni gena preko velikih područja, ali da su izolovane grupe u severozapadnoj i jugozapadnoj Africi, kao i u Eritreji i Etiopiji, izložene povećanoj inbrednosti i nakupljanju štetnih mutacija. Hibridizacija u Zapadnoj Africi donekle je povećala raznolikost, ali nosi i rizike. Istraživači apeluju na očuvanje i obnavljanje povezanih staništa kako bi se sprečilo dalje pogoršanje genetskog zdravlja.

Najopsežnija genomska analiza afričkih slonova do danas otkriva da su mnoge populacije i dalje genetski relativno zdrave zahvaljujući mogućnosti kretanja i razmene gena, ali da su neke izolovane grupe u ozbiljnom riziku zbog porasta inbrednosti i nakupljanja štetnih mutacija.

Genetski alarm za izolovane afričke slonove: studija otkriva inbrednost i štetne mutacije
FILE PHOTO: An elephant is silhouetted as it walks at dusk in the Aberdare National Park in Nyeri County, Kenya, August 20, 2024. REUTERS/Monicah Mwangi/File Photo

Istraživanje i ključni nalazi

Istraživači su analizirali genomske podatke 181 slona savane i 51 šumskog slona sa 29 lokacija u 17 zemalja. Generalno, populacije u širokom pojasu južne Afrike pokazuju dobru genetsku raznovrsnost, dok su problemi uglavnom prisutni u izolovanim populacijama koje su presečene ljudskim aktivnostima—urbanizacijom, poljoprivredom i infrastrukturnim projektima.

Genetski alarm za izolovane afričke slonove: studija otkriva inbrednost i štetne mutacije
FILE PHOTO: Elephants walk in Amboseli National Park in front of Kilimanjaro mountain, Kenya, March 17, 2017. Picture taken on March 17. REUTERS/Goran Tomasevic/File Photo

Patrícia Pečnerová, Univerzitet u Kopenhagenu: „Izolacija se uglavnom vidi na periferiji areala: u severozapadnoj i jugozapadnoj Africi, kao i u nekim populacijama u Eritreji i Etiopiji.“

Gde su najugroženije grupe?

  • Eritreja: oko 100 jedinki, udaljenih ~400 km od drugih populacija.
  • Babile (Etiopija): približno 300 jedinki, žive u smanjenim i ugroženim staništima.
  • Severozapadna Afrika (Sijera Leone, Mali, Kamerun), Namibija i najsevernije populacije u Etiopiji i Eritreji takođe pokazuju znakove izolacije.

Posledice genetske izolacije

Izolacija dovodi do povećane inbrednosti (parenje među rođacima), gubitka genetske varijabilnosti i nakupljanja umereno štetnih mutacija koje smanjuju sposobnost prilagođavanja i otpornost na bolesti. U Zapadnoj Africi zabeležen je i mali stepen hibridizacije između šumskih i slonova savane koji je delimično poboljšao genetsku raznovrsnost, ali nosi i rizik uvođenja potencijalno neželjenih osobina.

Genetski alarm za izolovane afričke slonove: studija otkriva inbrednost i štetne mutacije
FILE PHOTO: An elephant walks from a pond during a census at the Amboseli National Park, 290 km (188 miles) southeast of Kenya's capital Nairobi, October 9, 2013. REUTERS/Thomas Mukoya/File Photo

Širi kontekst

Afrički slonovi žive u 37 zemalja podsaharske Afrike, ukupno oko pola miliona jedinki, pri čemu slonovi savane čine približno 70% populacije. Prethodna istraživanja dokumentovala su drastične padove: slonovi savane su smanjeni ~70%, a šumski slonovi ~90% u periodu 1964–2016. Iako je genetski impuls u izolovanim populacijama zabrinjavajući, istraživači naglašavaju da situacija nije toliko kritična kao kod poslednjih, veoma inbrediranih populacija vunastih mamuta koje su izumrle pre oko 4.000 godina.

Genetski alarm za izolovane afričke slonove: studija otkriva inbrednost i štetne mutacije
FILE PHOTO: Elephants walk at the Amboseli National Park in Kajiado County, Kenya, April 4, 2024. REUTERS/Monicah Mwangi/File Photo

Zašto šumski slonovi imaju veću genetsku raznolikost?

Analiza pokazuje da su se linije šumskih i slonova savane razdvojile pre oko četiri miliona godina. Genomi sugerišu da je tokom poslednjeg miliona godina šumski slon imao veći broj reproduktivno aktivnih jedinki, što objašnjava njihovu veću genetsku raznovrsnost uprkos manjem ukupnom broju.

Preporuke i zaključak

Istraživači ističu hitnost očuvanja i obnavljanja prirodnih koridora koji omogućavaju prelaženje i mešanje populacija. Prioritet su zaštita kritičnih staništa, sprečavanje daljeg isecanja staništa, borba protiv krivolova i, tamo gde je potrebno, planske mere za jačanje genetske raznovrsnosti (npr. povezivanje rasutih populacija).

Izvor: Istraživanje objavljeno u Nature Communications; izveštavanje Will Dunham/Reuters.

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno