Tim sa Univerziteta Cornell procenio je da je oko 5,56 miliona zemljanih pčela izletelo sa East Lawn groblja u Itaki tokom proleća 2023. godine, na površini od oko 6.500 m². Istraživači su koristili emergence traps i objavili rezultate u časopisu Apidologie, opisujući nalaz kao "izuzetnu obilnost". Studija ističe važnost grobalja i sličnih staništa za samotnjačke pčele i podseća na hitne izazove u zaštiti pčela, uključujući velike gubitke medonosnih kolonija.
Otkriveno 5,56 Miliona Zemljanih Pčela Ispod Groblja U Itaki — Jedna Od Najvećih Agregacija Ikada

Naučnici sa Univerziteta Cornell procenili su da je oko 5,56 miliona zemljanih pčela izletelo sa površine ispod East Lawn groblja u Itaki, Njujork, u proleće 2023. godine. Ako je procena tačna, radi se o jednoj od najvećih zabeleženih gustoća kopnenih pčela na svetu.
Istraživanje i metodologija
Tim sa Cornella koristio je male "emergence traps" — pastirke za izlazak pčela — raspoređene po parceli kako bi prikupili izlazeće jedinke i izračunali ukupnu populaciju na površini od približno 6.500 m². Rezultati su objavljeni u časopisu Apidologie, a autori ih opisuju kao "izuzetnu obilnost".
Ko živi tamo?
Glavna zabeležena vrsta je Andrena regularis, zemljana pčela koja, prema istraživačima, naseljava ovo groblje više od 90 godina. Za razliku od medonosnih pčela koje žive u košnicama, većina američkih vrsta su samotnjačke ili zemljane pčele koje prave legla u tlu.
"Potpuno sam bio zatečen kada smo napravili izračune," rekao je Bryan Danforth, profesor entomologije na Cornellu i vodeći autor studije, za Scientific American.
Zašto je to važno?
Autori naglašavaju da ovakva otkrića pokazuju značaj neporemećenih urbanih i poluurbanih staništa — poput groblja — za očuvanje zemljanih pčela, koje su "izuzetno značajni" oprašivači. Za kontekst: tipična košnica medonosne pčele ima oko 20.000–40.000 radnica i obuhvata površinu manju od hektara, što pokazuje koliko je velika populacija na East Lawn groblju.
Poređenja sa ranijim nalazima
Iako impresivno, ovo nije jedini primer velikih agregacija zemljanih pčela: pre oko 30 godina zabeleženo je više od 1,5 miliona jedinki Centris caesalpiniae na 1.290 m², dok je druga studija registrovala 651.400 Melissodes bimaculatus na travnjaku u severnom delu Njujorka. Studije iz Brazila takođe pokazuju lokalne žarišta s visokim brojem jedinki.
Kontekst zaštite pčela
Otkriće tako velikog kopnenog naselja dočekano je kao podsticaj za zaštitu pčela — ključno za biodiverzitet i bezbednost hrane. Istovremeno, izazovi su očigledni: komercijalni pčelari u SAD prijavili su prosečan gubitak od oko 62% kolonija u poslednjim godinama, što dodatno naglašava razliku između stadionskih problema medonosnih pčela i značaja očuvanja samotnjačkih vrsta.
Studija takođe podseća na praktične inovacije u zaštiti pčela: na primer, pas Maple sa Michigan State University pokazao se korisnim u brzom otkrivanju bakterija štetnih za leglo medonosnih pčela, što pomaže u zaštiti zdravlja košnica.
Zaključak: Nalaz iz Itake ukazuje da urbana i poluurbana nezaštićena zemljišta mogu služiti kao vredna staništa za velike populacije zemljanih pčela. Očuvanje takvih područja i dodatna istraživanja ključni su za razumevanje uloge samotnjačkih pčela u oprašivanju i ekosistemima.
Pomozite nam da budemo bolji.




























