Tim Univerziteta Oklahome otkrio je da hormon FGF21 kod miševa povećava metabolizam i može da smanji težinu bez smanjenja unosa kalorija. Studija, objavljena u Cell Reports, pokazuje da FGF21 signalizira u zadnji deo mozga (hindbrain), isto područje kao i GLP‑1 lekovi, ali deluje drugačije. Rezultati su preklinički; rani ljudski podaci pokazuju umeren gubitak težine (5–8%), a postoji i zabrinutost zbog mogućih nuspojava poput probavnih problema i gubitka koštane mase.
Prirodni hormon FGF21 kod miševa podiže metabolizam i može da smanji težinu bez manje hrane

Naučnici sa Univerziteta Oklahome identifikovali su hormon FGF21 (fibroblast growth factor 21) koji u prekliničkim modelima deluje da preokrene simptome gojaznosti povećanjem metaboličke stope, bez direktnog smanjenja unosa kalorija.
U studiji objavljenoj u časopisu Cell Reports, istraživači su koristili modele na miševima i otkrili da FGF21 šalje signale u zadnji deo mozga (hindbrain) — isto područje koje ciljaju popularni GLP‑1 lekovi — ali deluje drugačije od njih.
Kako FGF21 deluje
Prema vođi studije, Matthew Potthoff, PhD, FGF21 ne utiče prvenstveno na apetit, već povećava potrošnju energije i metabolizam, što dovodi do mršavljenja. Iako signal stiže u isto moždano područje kao i GLP‑1 analozi, mehanizmi su različiti: GLP‑1 smanjuje unos hrane kroz uticaj na apetit, dok FGF21 podiže bazalnu potrošnju energije.
"U prethodnim studijama ustanovili smo da FGF21 signalizira mozgu umesto jetri, ali nismo znali gde u mozgu. Iznenadili smo se kada smo otkrili da je cilj hindbrain, a ne hipotalamus," rekao je Potthoff.
Mogućnosti i rizici
FGF21 se već ispituje kao osnova za lek za metabolički disfunkcionalni steatohepatitis (MASH), oblik masne bolesti jetre. Ipak, istraživači i kliničari upozoravaju da su rezultati do sada pretežno iz prekliničkih modela i da se ponašanje hormona razlikuje između miševa i ljudi.
Dr Peter Balazs, specijalista za hormone i mršavljenje, podseća da su rani ljudski ispiti FGF21 pokazali umeren gubitak težine od oko 5–8%, što je manje od proseka ostvarenog GLP‑1 terapijama (oko 15%). Takođe postoje zabrinutosti oko mogućih nuspojava, poput gastrointestinalnih problema i smanjenja koštane gustine.
Istraživači naglašavaju da su potrebna dodatna ispitivanja na ljudima, uključujući bezbednosne studije sa praćenjem gustine kostiju i dužim praćenjem odgovora na terapiju, kako bi se utvrdila efikasnost i rizik eventualnih FGF21 lekova.
Šta to znači za pacijente i javnost
Otkriveni put pruža potencijalno novi pravac za lečenje gojaznosti i srodnih bolesti (kao što je MASH), ali trenutno nema kliničkog leka zasnovanog na FGF21 koji bi bio dostupan široj populaciji. Svaki razvojni korak zahteva pažljiva ispitivanja bezbednosti i efikasnosti kod ljudi.
Zaključak: Studija otvara obećavajući pravac, ali prerano je očekivati kliničku primenu—potrebne su opsežnije studije na ljudima pre nego što se razmotri šira upotreba.
Pomozite nam da budemo bolji.




























