Istraživači sa Hokkaido University otkrili su fosilizovane vilice perajastih hobotnica (Cirrata) u stenskim uzorcima starih 100–72 miliona godina. Analiza pokazuje da su neke jedinke mogle dostići gotovo 20 m, a vilice su imale do 10% istrošenog vrha, što ukazuje na agresivan stil hranjenja. Nalazi sugerišu da su beskralješnjaci mogli zauzimati uloge vršnih morskih grabljivaca u kasnoj kredi.
Otkrivena "gigantska" prastara hobotnica: Vilice su lomile plen, neke jedinke mogle su biti duge skoro 20 m

Novo istraživanje otkriva da su rani srodnici hobotnica iz perioda kasne krede mogli biti znatno veći i agresivniji nego što se ranije pretpostavljalo. Tim sa Hokkaido University analizirao je fosilizovane vilice iz stenskih uzoraka starosti između 100 i 72 miliona godina i objavio nalaze u časopisu Science.
Kako su otkrili fosile?
Istraživači su primenili visoko-rezolucionu tomografiju brušenjem u kombinaciji sa modelom veštačke inteligencije kako bi identifikovali sitne, ali dobro očuvane strukture vilica u sedimentnim stenskim uzorcima iz Japana i sa Vankuverovog ostrva. Pošto su hobotnice uglavnom mekog tela, njihove meke strukture retko se sačuvaju — vilice (kljunovi) su među retkim delovima koji mogu ostati u fosilom zapisu.
Šta su našli?
Pronađeni fosili pripadaju izumrlom redu perajastih hobotnica poznatom kao Cirrata. Na osnovu veličine i oblika vilica, autori studije procenjuju da su neke jedinke mogle dostići ukupnu dužinu od skoro 20 metara. Istovremeno, vilice pokazuju izražen stepen trošenja — ogrebotine, naprsline i do 10% izgubljenog vrha vilice kod potpuno odraslih primeraka — što ukazuje na česta i snažna mehanička dejstva tokom hranjenja.
Profesor Yasuhiro Iba (Hokkaido University): „Naši nalazi sugerišu da su najranije hobotnice bile gigantski predatori koji su zauzimali vrh morskog hranidbenog lanca u krednom periodu.”
Zašto je ovo važno?
Ovi nalazi menjaju uobičajenu sliku morskih ekosistema kasne krede, u kojima su dominantne uloge obično pripisivane kičmenjacima. Pokazalo se da su beskralješnjaci, bar u nekim granama, mogli evoluirati u velike i efikasne vršne grabljivce. Autori ističu da kombinacija snažnih vilica i gubitka spoljnjeg skeleta (što omogućava veću fleksibilnost i rast) može biti ključna strategija za postizanje velikih dimenzija i predatorskog načina života.
Ograničenja i buduća istraživanja
Iako su fosilne vilice snažan dokaz, procene ukupne dužine zasnovane su na upoređivanju sa modernim i fosilnim rođacima te nose određenu nestabilnost. Potrebna su dodatna otkrića — više kostiju, tragova ili bolje očuvanih primeraka — kako bi se potvrdile tačne proporcije, navike i ekološka uloga ovih prastarih hobotnica.
Zaključak: Otkriće vilica iz kasne krede ukazuje na to da su neki prastari predstavnici hobotnica mogli biti izuzetno veliki i agresivni grabljivci, čime se preispituje ranija predstava o hijerarhiji morskih predatora u doba dinosaura.
Pomozite nam da budemo bolji.




























