Novo istraživanje objavljeno u PNAS pokazuje da razlike u anatomiji mozga neandertalaca i ranih modernih ljudi verovatno nisu evolucijski značajne. Upoređeni su MRI uzorci 100 Han Kineza i 100 Amerikanaca evropskog porekla, pri čemu su u gotovo 70% regiona mozga razlike između ovih savremenih grupa veće nego razlike između neandertalaca i ranih H. sapiens. Autori stoga ističu da demografski faktori i genetsko potiskivanje, a ne velike razlike u kogniciji, verovatnije objašnjavaju zamenu neandertalaca.
Novo Istraživanje: Mozak Neandertalaca Verovatno Nije Bio Kriv Za Njihov Nestanak

Jedna od često ponavljanih teorija o misterioznom nestanku neandertalaca pre oko 40.000 godina bila je da su imali lošije kognitivne sposobnosti u odnosu na rane moderne ljude (Homo sapiens). Međutim, novo istraživanje koje je objavljeno u časopisu PNAS ukazuje da su razlike u obliku i veličini mozga između neandertalaca i ranih modernih ljudi verovatno premale da bi same po sebi objasnile njihovo izumiranje.
Autori, na čelu sa antropologom Tomom Schoenemannom (Indiana University Bloomington), uporedili su varijacije u anatomiji mozga kod savremenih populacija da bi stavili neandertalske razlike u širi kontekst. Istraživači su analizirali dve velike baze MRI snimaka — po 100 ispitanika etničkog Han kineskog porekla i 100 ispitanika evropskog porekla iz SAD — i otkrili da su u skoro 70% moždanih regiona razlike između ovih savremenih grupa bile veće nego razlike ranije prijavljene između neandertalaca i ranih modernih ljudi.
Šta to znači? Ako razlike među savremenim ljudskim populacijama danas nisu smatrane evolucijski značajnim, ista logika važi i za manje razlike između neandertalaca i ranih modernih ljudi. Drugim rečima, na osnovu ove analize nema čvrstih dokaza da su neandertalci bili znatno manje sposobni u kognitivnom smislu.
"Ovi podaci ne podržavaju ideju da su neandertalci imali značajno različite mozgove i kognitivne sposobnosti u poređenju sa anatomski modernim ljudima koji su živeli u isto vreme," rekao je Schoenemann za Live Science.
Istraživači ipak napominju da su neke razlike postojale: najizraženija razlika bila je u oblastima povezanima sa pažnjom i inhibicijom, što bi moglo ukazivati na blago niži kapacitet izvršnih funkcija kod neandertalaca. Međutim, sami autori naglašavaju da su korelacije između anatomije mozga i kognitivnih sposobnosti generalno slabe — pa bi i eventualne implikacije na ponašanje bile male.
Pošto su neandertalci nestali relativno brzo nakon dolaska modernih ljudi u Evropu i Aziju, istraživači zaključuju da je malo verovatno da su male razlike u mozgu same po sebi izazvale potpunu zamenu populacija. Umesto toga, verovatniji faktori su demografski procesi i "genetsko potiskivanje" (genetic swamping), moguće u kombinaciji sa kulturnim razlikama koje su favorizovale širenje H. sapiens.
Ovaj zaključak se slaže sa prethodnim modelima koji su pokazali da bi integracija H. sapiens u neandertalske populacije mogla dovesti do iscrpljivanja neandertalskih genetskih linija u razdoblju od reda veličine 10.000 godina.
Ograničenja i dalje potrebe za istraživanjem
Autori upozoravaju da su njihova poređenja zasnovana na uzorcima iz samo dve savremene populacije (Han Kinezi i Amerikanci evropskog porekla). Moguće je da veće razlike postoje među drugim savremenim populacijama, pa je potrebno proširiti analize na širi spektar ljudi i koristiti dodatne metodologije kako bi se doneli čvršći zaključci.
Napomena urednika: Tekst je ažuriran da bi uključio izjave Toma Schoenemanna.
Pomozite nam da budemo bolji.




























