Studija objavljena u Nature Communications pokazuje da hipokampus kod miševa verovatno ne nastaje kao "prazna tabla", već kao gusto i često nasumično povezana mreža koja se kasnije proređuje. Istraživači su pratili regiju CA3 i utvrdili da rane sinapse mogu biti jake i lako aktivne, što dovodi do manje preciznih memorija. Kako mozak sazreva, veze postaju selektivnije i memorije stabilnije.
Hipokampus Se Ne Rađa Kao 'Prazna Tabla' — Studija Otkriva Ranu Hiper‑povezanost
In very young mice, neurons in a region of the hippocampus called CA3 form a dense, highly interconnected network (yellow), with connections that are largely random. | Credit: Vargas-Barroso et al./Nature Communications
Novo istraživanje na miševima, objavljeno u aprilu u časopisu Nature Communications, pokazuje da hipokampus — ključna moždana struktura za formiranje sećanja — verovatno ne počinje kao "tabula rasa". Umesto toga, delovi hipokampusa nastaju preporođeni gustim, često nasumičnim mrežama koje se kasnije proređuju i specifičnije organizuju.
Istraživači su se fokusirali na regiju cornu ammonis 3 (CA3), poznatu po ulozi u skladištenju i prizivanju sećanja. Analizom moždanog tkiva prikupljenog ubrzo nakon rođenja, tokom adolescencije i u odraslom dobu, tim je otkrio da su rane neuronske mreže izuzetno hiper‑povezane — mnogo više nego što se očekivalo. Tokom sazrevanja dolazi do selektivnog uklanjanja sinapsi, što vodi ka ređim, ali strukturisanijim vezama.
Ključni nalaz je da su rane sinapse bile neočekivano jake: u mladom mozgu često je dovoljan bio jedan ulaz da pokrene neuron, dok zrele mreže zahtevaju kombinaciju više ulaza. Takva visoka ekscitabilnost olakšava brzo povezivanje različitih informacija (vid, zvuk, miris), ali i povećava preklapanje obrazaca aktivnosti—što rezultira manje preciznim, širim reprezentacijama sećanja.
"Sistem nije tabula rasa... već tabula plena [puna tabla] koja vremenom postaje rahlija i specifičnije povezana," rekao je koautor studije Peter Jonas sa Instituta za nauku i tehnologiju Austrija.
Ovaj razvojni obrazac može pomoći da se objasni zašto se malo sećamo iz ranog detinjstva: kada su memorijske mreže previše povezane i lako aktivne, različita iskustva stvaraju slične i preklapajuće obrasce, pa se uspomene ne formiraju u dovoljno odvojenim i stabilnim „engramima”. Kako mozak sazreva, neuronske veze se proređuju i postaju selektivnije, što vodi preciznijim i dugotrajnijim sećanjima.
As mice mature, the network within CA3 becomes sparser but more organized (blue) with pruning refining the once-dense web of neural connections. | Credit: Vargas-Barroso et al. Nature Communications
Neuropsihologinja Hauður Freyja Ólafsdóttir (Radboud University), koja nije bila uključena u rad, ocenila je da su nalazi u skladu sa studijama iz razvojne psihologije koje pokazuju da sećanje postaje specifičnije s godinama.
Istraživači pretpostavljaju da gusto ranoj umrežavanje može biti vođeno genetskim razvojnim programom, dok iskustvo posle rođenja deluje kao finiji „brijač” koji uklanja nepotrebne veze. Autori ne isključuju uticaj prenatalnih iskustava, ali smatraju da ranija učenja verovatno koriste drugačije neuronske sisteme od zrelih hipokampalnih krugova.
Zaključak je pragmatičan: hipokampus verovatno dolazi sa osnovnim, obilno povezanим ožičenjem koje omogućava ranu komunikaciju između neurona, a iskustvo i razvoj ga potom preoblikuju u precizniji memorijski sistem.
Šta ovo znači za razumevanje pamćenja
Nalazi otvaraju novi ugao za proučavanje ranog razvoja pamćenja i mogu pomoći u objašnjenju fenomena kao što je detinjstvo amnezija (nedostatak dugoročnih sećanja iz ranog detinjstva). Takođe, razumevanje kako i kada se veze priređuju moglo bi imati implikacije za ranomedicinske intervencije u slučajevima neurodevelopmentalnih poremećaja.
Pomozite nam da budemo bolji.
