Tim istraživača iz Trinity College Dublin otkrio je u digitalizovanom primerku Bedeove Crkvene istorije u Rimu najstariju sačuvanu englesku pesmu, Caedmonovu himnu, datiranu u 7. vek. Rukopis u kome je pesma pronađena potiče iz 9. veka, čime se pomera najraniji dokaz pisane upotrebe engleskog jezika. Primerak je bio razmenjivan među manastirima i kolekcionarima pre nego što je 1972. vraćen u Rim; digitalizacija biblioteke omogućila je njegovo otkrivanje i otvara put za nova istraživanja.
Irski istraživači otkrili najstariju sačuvanu englesku pesmu u rukopisu iz Rima

Tim istraživača sa Trinity College Dublin pronašao je u digitalizovanom primerku Bedeove Crkvene istorije engleskog naroda u Rimu ono što se smatra najstarijom sačuvanom pesmom na engleskom jeziku — Caedmonovu himnu, delo iz 7. veka.
Pronalazak izazvao je oduševljenje među istraživačima: „Bili smo izuzetno iznenađeni. Ostali smo bez teksta. Nismo mogli da verujemo svojim očima kad smo to prvi put videli“, rekla je Elisabetta Magnanti, gostujuća istraživačica na Odseku za engleski jezik Trinity College Dublin, za Associated Press.
Šta su otkrili
Pesma je sačuvana unutar glavnog latinskog teksta rukopisa, a ne kao bilješka u marginama, što je ranije bilo uobičajeno za starije primerke. Rukopis u kome su je pronašli datira iz 9. veka, što pomera najraniji poznati dokaz pisane upotrebe engleskog jezika nekoliko vekova unazad — ranije najstariji primerci datirali su iz ranog 12. veka.
„Sad moramo da hvalimo čuvara nebeskog carstva, / silu tvorca i njegovu nameru, / delo Oca Slave, kako je on od svakog čuda, / večiti Gospod, uspostavio početak. / Prvo je stvorio zemlju za ljude, / nebo kao krov, sveti tvorac, / zatim središnju zemlju, čuvara čovečanstva, / večiti Gospod, potom stvorio / za ljude na zemlji, svemogući Gospod.“
Značaj otkrića
Prema Marku Faulkneru, vanrednom profesoru srednjovekovne književnosti u Trinityju, Caedmonova himna je gotovo jedinstven primerak iz 7. veka i predstavlja ključnu poveznicu sa najranijim fazama pisanog engleskog jezika. Faulkner smatra da ovo delo može da se posmatra kao početak engleske književnosti.
Put rukopisa kroz vekove
Rukopis je prvobitno prepisan u skriptorijumu benediktinskog samostana Nonantola u severnoj Italiji. Tokom vekova menjao je vlasnike i lokacije — od italijanskih samostana preko Vatikanа do privatnih kolekcionara kao što su Thomas Phillipps i H.P. Kraus — da bi 1972. godine stigao u Nacionalnu centralnu biblioteku u Rimu, gde je ostao relativno neprimećen sve dok nije digitalizovan.
Digitalizacija i dalja istraživanja
Magnanti je rukopis otkrila prilikom proučavanja postojećih kopija Bedeove istorije i zahteva za digitalne snimke koje joj je biblioteka poslala. Nacionalna centralna biblioteka u Rimu digitalizovala je čitavu nonantolansku zbirku i omogućila besplatan pristup, što otvara mogućnost za nova otkrića i međunarodnu saradnju.
Andrea Cappa, šef odeljenja za rukopise, istakao je da je pronalazak samo „početna tačka“ koja može podstaći brojna druga otkrića u različitim oblastima.
Zaključak: Otkriće Caedmonove himne unutar glavnog tela ranog rukopisa ne samo da pomera hronologiju pisanog engleskog već i podseća na vrednost digitalizacije arhiva za otkrivanje zaboravljenih izvora.
Pomozite nam da budemo bolji.




























