Novi izveštaj naručen od The Lancet Oncology upozorava da bi do 2050. godine moglo biti 35,3 miliona novih slučajeva raka godišnje i 18,5 miliona smrtnih ishoda. Globalni deficit radne snage u onkologiji procenjen je na oko 100 miliona, uz naročito veliki nedostatak medicinskih sestara i dijagnostičara. Autori pozivaju na hitne, državno-prilagođene mere, ulaganja u AI i digitalno zdravlje, globalni registar kadrova i javno–privatna partnerstva — mere koje bi mogle sprečiti do 170 miliona smrti između 2030. i 2050.
Rastuća «kriza raka» do 2050: Nedostaje oko 100 miliona zdravstvenih radnika, upozorava izveštaj

Ljudska populacija raste i stari — a time raste i broj obolelih od raka i smrtnih ishoda. Novi izveštaj koji je naručio The Lancet Oncology upozorava da trenutni zdravstveni sistemi neće moći da odgovore na predstojeći talas obolelih ako se ne preduzmu hitne mere.
Glavni nalazi
Autori procenjuju da bi do 2050. godine moglo biti dijagnostikovano 35,3 miliona novih slučajeva raka godišnje, uz 18,5 miliona smrtnih ishoda. Paralelno s tim, globalna radna snaga u onkologiji biće u deficitu od oko 100 miliona ljudi, što predstavlja ozbiljnu pretnju za dostupnost dijagnostike i lečenja.
Istraživanje su vodili radiolog Hedvig Hricak iz Memorial Sloan Kettering Cancer Center i onkolog Patrick Loehrer sa Indiana University Melvin and Bren Simon Comprehensive Cancer Center. Tim je modelovao 17 najčešćih vrsta raka i 18 kategorija kadra, kako bi procenio buduće potrebe.
Koje vrste kadrova nedostaju?
- Potrebno je dodatnih 65 miliona medicinskih sestara i tehničara.
- Procena traži još 16 miliona stručnjaka za dijagnostiku (npr. radiolozi, patolozi).
- Očekuje se deficit od 10 miliona specijalizovanih lekara (≥10 godina obuke).
- Manjak od 6 miliona naprednih kliničkih specijalista (6–10 godina obuke).
- Treba još 15 miliona tehničkog i pridruženog zdravstvenog osoblja (3–5 godina obuke).
Regionalne posledice
Nedostaci će posebno pogoditi Afriku i Aziju. Izveštaj predviđa da će petogodišnje neto stope preživljavanja u 2050. biti svega 34% u Africi i 39% u Aziji, dok će u visokoprivrednim regionima kao što su Severna Amerika i Okeanija stope dostići oko 60%.
Autori ocenjuju da se jedan od tri slučaja raka globalno ne dijagnostikuje, a u delovima Afrike čak više od 60% slučajeva ostaje nedijagnostikovano — što pokazuje da mesto lečenja često određuje šanse za preživljavanje.
Koliko života može da se spasi i koliki je ekonomski efekat?
Ako se radna snaga značajno poveća i pravilno rasporedi, izveštaj procenjuje da bi se moglo spasiti do 170 miliona života u periodu 2030–2050. Ekonomskim rečnikom, implementacija predloženih mera mogla bi doneti oko 120 biliona USD koristi u istom periodu — oko 4 USD povrata za svaki uloženi dolar.
Predložena rešenja
Među ključnim preporukama su:
- Uspostavljanje globalnog registra radne snage u onkologiji za bolju planifikaciju obuke i raspodele resursa.
- Državno i međunarodno partnerstvo u obuci, istraživanju i opremi.
- Šire usvajanje AI i digitalnih zdravstvenih rešenja i strategija task-shiftinga (prebacivanje zadataka) kako bi se efikasnije koristili postojeći kapaciteti.
- Obnova kurseva i obrazovanja usmerenih na buduće potrebe, uz održivo javno–privatno finansiranje.
"Naša globalna inicijativa šalje jasnu poruku: bez hitne akcije da se reše kritični nedostaci radne snage, rizikujemo krizu raka kakvu do sada nismo videli", kaže Hedvig Hricak.
"Ne možemo čekati do 2050. — moramo delovati odmah", upozorava koautor Mark Lawler (Queen's University Belfast).
Rad je objavljen u The Lancet Oncology. Izveštaj je globalnog značaja i pruža konkretnu mapu potreba i mogućih rešenja koja zahtevaju koordinisanu međunarodnu reakciju.
Pomozite nam da budemo bolji.




























