Označene ajkule (18 plavih i 1 mako) poslale su preko 8.200 profila temperature i dubine koji dosežu do oko 2.000 m. Uključivanje tih podataka u sezonske klimatske modele smanjilo je greške površinskih prognoza i do 40%, naročito u obalnim i šelf zonama. Studija iz npj Climate and Atmospheric Science pokazuje da senzori nošeni životinjama mogu dopuniti konvencionalne mreže posmatranja i poboljšati upravljanje ribarstvom i pomorskim operacijama.
Kako ajkule postaju živi senzori: Kako označene ajkule poboljšavaju prognoze okeana

Dok plivaju kroz dinamične morske zone, označene ajkule ne samo da love i migriraju — one prikupljaju dragocene podatke koji pomažu naučnicima da bolje vide i predviđaju ponašanje okeana.
Podaci iz mora, prikupljeni u pokretu
Negde iznad severozapadnog Atlantika, plava ajkula (Prionace glauca) roni stotinama metara i ponovo izranja. Na leđima nosi satelitski povezan tag koji beleži temperaturu, dubinu i poziciju. Slični pristup je primenjen i na lososove ajkule (Lamna ditropis) pomoću CTD-SRDL uređaja, koji meri profile temperature i saliniteta prateći prirodno kretanje životinje.
Nova studija i šta je pokazala
Studija objavljena u npj Climate and Atmospheric Science, koju je vodila dr Laura H. McDonnell iz Woods Hole Oceanographic Institution, označila je 18 plavih ajkula i jednu kratkoplatu mako ajkulu (Isurus oxyrinchus). Uređaji su poslali više od 8.200 profila temperature i dubine — neki podaci dosežu do oko 2.000 metara (≈6.562 stope).
Istraživači su podskup tih profila uključili u sezonski klimatski model koji je deo većeg sistema za prognoziranje okeanskih i atmosferskih uslova. Upoređujući simulacije sa i bez podataka od ajkula, pokazalo se da su tačnost prognoza značajno poboljšane, naročito u obalnim i šelf zonama. U nekim slučajevima greške u površinskim prognostičkim parametrima smanjene su i do 40%.
Zašto ajkule donose dodatnu vrednost
Morski predatori često traže fronte, vrtloge i druge dinamične strukture — zone gde se susreću i mešaju različite vodene mase. Tradicionalni sistemi posmatranja, poput satelita, Argo plutača, plutača i brodskih merenja, imaju svoja ograničenja u pokrivenosti i rezoluciji, naročito na manjim prostorima i u promenljivim obalnim oblastima. Ajkule, kao prirodno pokretni senzori, dopunjuju te mreže dajući gust skup podataka upravo tamo gde je najpotrebnije.
Praktične implikacije
Integracija podataka nošenih životinjama u klimatske modele može pomoći u boljem upravljanju ribarstvom, unaprediti planiranje pomorskih operacija i povećati otpornost obalskih zajednica koje zavise od preciznih prognoza. Autori naglašavaju da označene ajkule ne treba da zamene konvencionalne sisteme posmatranja, već da ih dopune.
Označene ajkule neće zameniti konvencionalne sisteme posmatranja. Preliminarni rezultati pokazuju da označeni morski predatori mogu obezbediti komplementarna in-situ merenja na površini i u dubinama. — Dr Laura H. McDonnell
Šira perspektiva
Ovaj pristup je deo rastućeg polja upotrebe senzora nošenih životinjama — od tuljana koji mere polarne uslove do kornjača koje prate obalne ekosisteme. Ako desetine ili stotine životinja daju takav doprinos, mogućnosti za dopunjavanje globalnih mreža posmatranja su značajne.
Zaključak: Ajkule, dugo percipirane uglavnom kroz senzacionalističke narative, pokazuju da mogu biti ključni partneri u prikupljanju podataka o okeanu. Njihovi pokreti i mere pružaju jedinstvene, visoko relevantne informacije koje unapređuju naše sposobnosti predviđanja i upravljanja morskim resursima.
Pomozite nam da budemo bolji.




























