Cardioneuroablacija je eksperimentalna procedura koja cilja ganglionirane pleksuse na srcu kako bi smanjila preintenzivnu vagalnu stimulaciju koja kod retke kardioinhibitorne sinkope može zaustaviti srce na nekoliko sekundi. Tim sa Imperial College London primenio je zahvat na 25 pacijenata (2013–2023) i zabeležio prosečno manje od jedne epizode nesvestice u narednoj godini; tri pacijenta su zahtevala ponovni zahvat. Iako su rezultati ohrabrujući i mnogima je poboljšan kvalitet života, potrebne su veće i duže studije da bi se potvrdila trajnost i bezbednost metode.
Srca Su Im Prestajala Da Kucaju I Po 12 Puta Dnevno — Kako Cardioneuroablacija Menja Živote

Za Sarah Hall svaki obrok je bio potencijalno opasan: gutanje hrane je kod nje izazivalo privremeno zaustavljanje srca i do 12 puta dnevno, što je često završavalo gubitkom svesti. Njen slučaj ilustruje retko stanje poznato kao kardioinhibitorna sinkopa — poremećaj u kojem preintenzivni signali vagus nerva dovode do kratkotrajnog zastoja srčanih otkucaja.
Šta je kardioinhibitorna sinkopa?
Kardioinhibitorna sinkopa je oblik nesvestice kod kojeg prekomerna vagalna aktivacija privremeno „isključuje" ugrađeni srčani ritam, pa srce na nekoliko sekundi prestane da kuca. Za većinu ljudi sinkopa je kratkotrajna i izazvana padom krvnog pritiska, ali kod ove podgrupe problem je direktno u prejakim vagusnim signalima ka srcu. Procene pokazuju da manje od 5% pacijenata koji traže pomoć zbog sinkope imaju upravo ovu formu.
Kako funkcioniše vagus nerv i ganglionirani pleksusi?
Autonomni nervni sistem upravlja podsvesnim procesima kao što su varenje, disanje i srčani ritam. Delove tih signala prenosi vagus nerv, koji se završava i na mreži nervnih čvorišta na površini srca — ganglioniranim pleksusima. Kada su ti signali preintenzivni, oni kratko prekidaju rad ugrađenog srčanog pejsmejkera, pa nastaje epizoda sinkope.
Šta je cardioneuroablacija?
Cardioneuroablacija je invazivni zahvat u kome lekar kroz krvne sudove uvodi tanke katetere do srca i ciljano primenjuje radiofrekventnu energiju na ganglionirane pleksuse. Cilj je smanjiti prekomernu vagalnu stimulaciju srca i sprečiti ponavljajuće stanke srčanog ritma bez stalne zavisnosti od pejsmejkera.
Rezultati istraživanja
Tim s Imperial College London je između 2013. i 2023. godine primenio proceduru na 25 pacijenata. U proseku, ti pacijenti su imali manje od jedne epizode nesvestice u narednoj godini, a mnogima se značajno poboljšao kvalitet života. Tri pacijenta su zahtevala dodatne procedure jer ganglionirani pleksusi povremeno mogu ponovo da se razviju. Ukupno je do sada ovom metodom lečeno 52 osobe.
Dr Sirisha Vadali: 'Ovo je perspektivna, ali još eksperimentalna terapija. Potrebne su veće studije i duži period praćenja kako bi se procenila trajnost efekta i identifikovali pacijenti koji najviše imaju koristi.'
Kako se to poredi sa pejsmejkerom?
Do sada je standardno rešenje za teške slučajeve bilo ugradnja pejsmejkera. Iako efikasan, pejsmejkeri zahtevaju zamenu baterije otprilike svakih deset godina, a dugoročno nošenje uređaja može nositi rizike od komplikacija i infekcija pri zamenama. Cardioneuroablacija nudi potencijal da trajno smanji epizode bez potrebe za stalnim implantom, ali nije bez rizika i može zahtevati ponovni zahvat.
Šta to znači za pacijente?
Za pacijente poput Sarah Hall efekat je dramatičan: nakon zahvata nije više imala napade nesvestice i život joj se značajno normalizovao. Ipak, stručnjaci upozoravaju da su trenutni podaci rani i da su potrebne rigorozne, publikovane studije sa većim brojem pacijenata i dužim praćenjem kako bi se potvrdila bezbednost i dugoročna efikasnost postupka.
Zaključak: Cardioneuroablacija je obećavajuća opcija za retku, ali vrlo ometajuću formu sinkope. Pacijenti i lekari treba da razmotre rizike i koristi, a naučna zajednica da nastavi sa većim ispitivanjima pre nego što se procedura široko prihvati.
Pomozite nam da budemo bolji.


































