Svet Vesti
Životna sredina

Južnoafrički prelazak sa uglja ostavlja zajednice s kiselom vodom i toksičnim otpadom — 412 rudnika bez sredstava za sanaciju

Južnoafrički prelazak sa uglja ostavlja zajednice s kiselom vodom i toksičnim otpadom — 412 rudnika bez sredstava za sanaciju
Photo Credit: iStock

Izveštaj Centra za zaštitu životne sredine pokazuje da su svih 412 rudnika uglja zatvorenih između 2006. i 2023. ostali bez dovoljno sredstava za sanaciju, što preti da izloži obližnje zajednice kiselim rudničkim vodama i toksičnim otpadom decenijama. Dokument kritikuje slabo sprovođenje zakona, nedostatak vladinih evidencija i regulatorne rupe koje omogućavaju kompanijama da izbegnu odgovornost. Autori traže strožu kontrolu, obavezne finansijske garancije, tretman otpadnih voda i podršku radnicima i lokalnim zajednicama tokom energetske tranzicije.

Prelazak Južne Afrike sa uglja u prvi plan stavlja skup i opasan problem: stotine zatvorenih rudnika nemaju dovoljno novca da saniraju zagađeno zemljište i vodotokove, ostavljajući lokalne zajednice izloženim rizicima godinama ili decenijama.

Izveštaj Centre for Environmental Rights (CER) "No More Ghost Towns: Lessons From Mpumalanga's Mine Closure Crisis", koji je analizirala Mongabay, pokazuje da svih 412 rudnika uglja zatvorenih između 2006. i 2023. nije obezbedilo dovoljna sredstva za čišćenje. Autori ukazuju na slabosti u sprovođenju zakona, nedostatak vladajućih zapisa i regulatorni okvir koji omogućava kompanijama da napuste lokacije ostavljajući otpad i zagađenu vodu — uz rizik da troškove snose poreski obveznici.

Gde je problem nastao

Šef rudarskog programa u CER-u, Tarisai Mugunyani, ističe da problem počinje još tokom rada rudnika, kada kompanije ne obnavljaju zemljište i ne implementiraju planove rehabilitacije na vreme:

"Kumulativni efekat je da konstantno vidimo zajednice koje nemaju nikakve koristi od rudarstva. One samo žive u ekološki degradiranim prostorima i trpe posledice onoga što su rudarske kompanije uradile." — Tarisai Mugunyani (CER)

Šta ostavlja ugljeni rudnik posle zatvaranja

Eksperti upozoravaju na dugotrajne posledice. Mariette Liefferink iz Federation for a Sustainable Environment objašnjava da je ugalj često povezan sa piritom gvožđa, što stvara kiselu rudničku otpadnu vodu (acid mine drainage) koja može zagađivati reke i podzemne vode mnogo godina nakon zatvaranja:

"Rudnici uglja smatraju se među najzagađujućim rudnicima. Ugalj se pojavljuje zajedno sa piritom gvožđa, što stvara kiselu rudničku otpadnu vodu koja će se nastaviti javljati mnogo godina nakon zatvaranja." — Mariette Liefferink

Takvo zagađenje preti pijaćoj vodi, poljoprivrednom zemljištu i javnom zdravlju u obližnjim naseljima. Uz to, posledice vađenja i sagorevanja fosilnih goriva šire se i van rudarskih lokacija: doprinose ekstremnim vremenskim nepogodama, zagađenju vazduha koje je povezano sa astmom, srčanim bolestima i rakom, i održavaju visoke troškove energije uprkos rastu korporativnih profita.

Primeri napuštenih lokacija i odgovornost

U izveštaju se navodi niz lokacija u provinciji Mpumalanga gde su rudnici napušteni bez obezbeđenih mera zaštite. Govoreći o napuštenom lokalitetu blizu Ermela, portparolka Khuthala Environmental Care Group, Zethu Hlatshwayo, navodi:

"Ostavljen je bez ograde. Nisu čak ni postavili tablu da obaveste da su šahtovi i dalje otvoreni. Padavine su tokom godina napunile šahtove i sada su formirale toksičan bazen na površini. Ostaviti rudnik predstavlja krivično delo, ali nismo videli da su vlasnici rudarskih kompanija uhapšeni, optuženi ili novčano kažnjeni zbog degradacije zemljišta." — Zethu Hlatshwayo

Liefferink dodaje kritiku odgovornosti: "Napušteni rudnici i dalje imaju vlasnike. Oni nisu bezvlasni, oni su jednostavno napušteni." To ukazuje na prazninu između formalne vlasničke odgovornosti i stvarnog provođenja sankcija.

Preporuke i rešenja

Izveštaj i aktivisti traže:

  • strože sprovođenje postojećih zakona i ažuriranje vladinih evidencija;
  • obavezne i provjerljive finansijske garancije pre početka rada rudnika (fondovi za sanaciju koji su dostupni i kontrolisani);
  • transparentne, verodostojne planove zatvaranja i dugoročnu kontrolu saniranih lokacija;
  • investicije u tretman kisele rudničke otpadne vode i sanaciju zemljišta;
  • programi podrške za radnike i lokalne zajednice tokom energetske tranzicije, uz ekonomske alternative i prekvalifikaciju.

Autori upozoravaju da industrijsko lobiranje i nedostatak političke volje mogu usporiti prelazak na čistiju i jeftiniju energiju, što produžava rizike za zajednice i državni budžet.

Zaključak: Izveštaj o Mpumalangi je alarm za zemlje koje izlaze iz uglja — bez jasnih finansijskih garancija, nadzora i konkretnih planova za zatvaranje, tranzicija može ostaviti dugotrajne zdravstvene, ekološke i ekonomske terete na lokalnim zajednicama i poreskim obveznicima.

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno

Južnoafrički prelazak sa uglja ostavlja zajednice s kiselom vodom i toksičnim otpadom — 412 rudnika bez sredstava za sanaciju - Svet Vesti