Izveštaj Centra za zaštitu životne sredine pokazuje da su svih 412 rudnika uglja zatvorenih između 2006. i 2023. ostali bez dovoljno sredstava za sanaciju, što preti da izloži obližnje zajednice kiselim rudničkim vodama i toksičnim otpadom decenijama. Dokument kritikuje slabo sprovođenje zakona, nedostatak vladinih evidencija i regulatorne rupe koje omogućavaju kompanijama da izbegnu odgovornost. Autori traže strožu kontrolu, obavezne finansijske garancije, tretman otpadnih voda i podršku radnicima i lokalnim zajednicama tokom energetske tranzicije.
Južnoafrički prelazak sa uglja ostavlja zajednice s kiselom vodom i toksičnim otpadom — 412 rudnika bez sredstava za sanaciju

Prelazak Južne Afrike sa uglja u prvi plan stavlja skup i opasan problem: stotine zatvorenih rudnika nemaju dovoljno novca da saniraju zagađeno zemljište i vodotokove, ostavljajući lokalne zajednice izloženim rizicima godinama ili decenijama.
Izveštaj Centre for Environmental Rights (CER) "No More Ghost Towns: Lessons From Mpumalanga's Mine Closure Crisis", koji je analizirala Mongabay, pokazuje da svih 412 rudnika uglja zatvorenih između 2006. i 2023. nije obezbedilo dovoljna sredstva za čišćenje. Autori ukazuju na slabosti u sprovođenju zakona, nedostatak vladajućih zapisa i regulatorni okvir koji omogućava kompanijama da napuste lokacije ostavljajući otpad i zagađenu vodu — uz rizik da troškove snose poreski obveznici.
Gde je problem nastao
Šef rudarskog programa u CER-u, Tarisai Mugunyani, ističe da problem počinje još tokom rada rudnika, kada kompanije ne obnavljaju zemljište i ne implementiraju planove rehabilitacije na vreme:
"Kumulativni efekat je da konstantno vidimo zajednice koje nemaju nikakve koristi od rudarstva. One samo žive u ekološki degradiranim prostorima i trpe posledice onoga što su rudarske kompanije uradile." — Tarisai Mugunyani (CER)
Šta ostavlja ugljeni rudnik posle zatvaranja
Eksperti upozoravaju na dugotrajne posledice. Mariette Liefferink iz Federation for a Sustainable Environment objašnjava da je ugalj često povezan sa piritom gvožđa, što stvara kiselu rudničku otpadnu vodu (acid mine drainage) koja može zagađivati reke i podzemne vode mnogo godina nakon zatvaranja:
"Rudnici uglja smatraju se među najzagađujućim rudnicima. Ugalj se pojavljuje zajedno sa piritom gvožđa, što stvara kiselu rudničku otpadnu vodu koja će se nastaviti javljati mnogo godina nakon zatvaranja." — Mariette Liefferink
Takvo zagađenje preti pijaćoj vodi, poljoprivrednom zemljištu i javnom zdravlju u obližnjim naseljima. Uz to, posledice vađenja i sagorevanja fosilnih goriva šire se i van rudarskih lokacija: doprinose ekstremnim vremenskim nepogodama, zagađenju vazduha koje je povezano sa astmom, srčanim bolestima i rakom, i održavaju visoke troškove energije uprkos rastu korporativnih profita.
Primeri napuštenih lokacija i odgovornost
U izveštaju se navodi niz lokacija u provinciji Mpumalanga gde su rudnici napušteni bez obezbeđenih mera zaštite. Govoreći o napuštenom lokalitetu blizu Ermela, portparolka Khuthala Environmental Care Group, Zethu Hlatshwayo, navodi:
"Ostavljen je bez ograde. Nisu čak ni postavili tablu da obaveste da su šahtovi i dalje otvoreni. Padavine su tokom godina napunile šahtove i sada su formirale toksičan bazen na površini. Ostaviti rudnik predstavlja krivično delo, ali nismo videli da su vlasnici rudarskih kompanija uhapšeni, optuženi ili novčano kažnjeni zbog degradacije zemljišta." — Zethu Hlatshwayo
Liefferink dodaje kritiku odgovornosti: "Napušteni rudnici i dalje imaju vlasnike. Oni nisu bezvlasni, oni su jednostavno napušteni." To ukazuje na prazninu između formalne vlasničke odgovornosti i stvarnog provođenja sankcija.
Preporuke i rešenja
Izveštaj i aktivisti traže:
- strože sprovođenje postojećih zakona i ažuriranje vladinih evidencija;
- obavezne i provjerljive finansijske garancije pre početka rada rudnika (fondovi za sanaciju koji su dostupni i kontrolisani);
- transparentne, verodostojne planove zatvaranja i dugoročnu kontrolu saniranih lokacija;
- investicije u tretman kisele rudničke otpadne vode i sanaciju zemljišta;
- programi podrške za radnike i lokalne zajednice tokom energetske tranzicije, uz ekonomske alternative i prekvalifikaciju.
Autori upozoravaju da industrijsko lobiranje i nedostatak političke volje mogu usporiti prelazak na čistiju i jeftiniju energiju, što produžava rizike za zajednice i državni budžet.
Zaključak: Izveštaj o Mpumalangi je alarm za zemlje koje izlaze iz uglja — bez jasnih finansijskih garancija, nadzora i konkretnih planova za zatvaranje, tranzicija može ostaviti dugotrajne zdravstvene, ekološke i ekonomske terete na lokalnim zajednicama i poreskim obveznicima.
Pomozite nam da budemo bolji.




























