Priča o zalivu Gökova pokazuje kako kombinacija državne zaštite, angažmana lokalne zajednice i civilnog sektora može vratiti ugrožen morski ekosistem. Od proglašenja prvog turskog zaštićenog morskog područja 2010. do danas, 73% turskih vrsta riba je ponovo prisutno, a biodiverzitet se značajno poboljšao od 2022. godine. Projekat uključuje obuku bivših ribara za čuvare, suzbijanje destruktivnih tehnika i pretvaranje invazivnog lionfisha u tržišnu vrednost.
Kako se zaliv Gökova vratio sa ivice ekološkog kolapsa: priča o čuvarima, obnovi i lionfish delikatesu

Kada more postane uzburkano, čuvar Murat Bağcı posebno pazi. „Upravo je to vrsta vremena koju oni vole; tada nas ne očekuju“, kaže, misleći na ribare koji ilegalno ulaze u zaštićeno morsko područje.
Zaliv Gökova na turskoj egejskoj obali, poznat po selu Akyaka, kite-surferima i bistrim vodama potoka Azmak, jedno je od retkih primera uspešne pomorske obnove u regionu.
Pre pretnje, sada oporavak
Ekosistem je ranije bio blizu kolapsa zbog prekomernog ribolova i klimatskih promena. Prema EU podacima, oko 85% ribljih stokova proučenih u Mediteranu i Crnom moru smatra se prekomerno iskorišćenim. Godine 2010. vlada je proglasila zaliv Gökova prvim morskim zaštićenim područjem u Turskoj, sa zonama u kojima je ribolov zabranjen.
Uloga lokalne zajednice i čuvara
Ključni doprinos dao je Zafer Kızılkaya i njegova organizacija Mediterranean Conservation Society (AKD). AKD obučava čuvare — često bivše ribare iz okoline — koji patroliraju područjem na površini od 28 km², opremljeni gliserima, nadzornom opremom i bodycam kamerama. Njihova zadaća je monitoring i prijavljivanje prekršaja obalskoj straži koja je, kako kažu čuvari, udaljena 16 nautičkih milja i često angažovana na drugim zadacima.
Rezultati obnove
Dosledne mere zaštite dovele su do vidnog oporavka: danas se procenjuje da se oko 73% turskih vrsta riba ponovo može naći u tirkiznim vodama zaliva. AKD-ove ankete ukazuju da se biodiverzitet u zalivu značajno poboljšao posebno od 2022. godine, a prihodi mnogih lokalnih ribara porasli su kako su se populacije riba oporavljale.
Sukob sa destruktivnim tehnikama
Jedan od glavnih izazova je borba protiv vuče po dnu (bottom trawling) — tehnike koja povlači teške mreže po morskom dnu i uništava staništa. Studije pokazuju da takva praksa doprinosi i emisiji ugljenika iz ometenih sedimenata, kao i velikom neželjenom ulovu (bycatch), što istraživači navode kao argument za zabranu vuče u zaštićenim morskim područjima.
Invazivne vrste i nova prilika — lionfish
Zagrejavanje Mediterana i usmeravanje novih vrsta kroz Sueski kanal dovele su do širenja invazivnog lionfisha. AKD je obučio ribare kako bezbedno ukloniti otrovne bodlje i plasirati tu ribu na tržište — udruženje otkupljuje ulov i pomaže u održavanju hladnog lanca. Lionfish se sada služi i u prestižnim restoranima poput istanbulskog Mikla.
Prihod, prihvatanje i međunarodna saradnja
Na početku je projekat nailazio na skepticizam među ribarima zbog pada malog ribolova i prelaska ka turizmu. Međutim, nakon nekoliko godina, lokalna zajednica prihvatila je čuvare, a mnogi ribari su sada uključeni u programe upravljanja resursima i hvatanja invazivnih vrsta. Projekat u Gökovi privlači međunarodno interesovanje i razmenu iskustava sa drugim mediteranskim zemljama.
Pre šest godina morsko zaštićeno područje je prošireno — korak koji je čuvarima omogućio bolju zaštitu: „Želim da zaštitim ovu lepotu“, kaže Bağcı pokazujući na tirkizno-plavu vodu.
Ključna poruka: Dosledna zaštita, uključivanje lokalne zajednice i inovativno upravljanje invazivnim vrstama mogu preokrenuti trendove degradacije morskih ekosistema.
Pomozite nam da budemo bolji.


































