Rutgersova studija pokazuje da su aktivni korisnici GLP‑1 lekova imali znatno slabiju povezanost između impulsivnosti, upotrebe alkohola i nasilnog ponašanja u odnosu na bivše korisnike. Analiza obuhvata podatke iz 2025. godine (7.521 učesnik; 821 ikada korisnik GLP‑1). Autori upozoravaju da rezultati nisu dokaz uzročnosti i pozivaju na dodatna istraživanja zbog moguće javno‑bezbednosne važnosti.
Studija: Ozempic i Drugi GLP‑1 Lekovi Povezani Sa Smanjenim Rizikom Nasilja — Ali Ne Dokazuju Uzročnost

Novo istraživanje istraživača sa Rutgers univerziteta pokazuje da su aktivni korisnici GLP‑1 lekova, kao što su Ozempic i Wegovy, imali znatno slabiju povezanost između impulsivnosti, konzumacije alkohola i nasilnog ponašanja u odnosu na bivše korisnike. Autori upozoravaju da rezultati ne dokazuju uzročnu vezu i pozivaju na dodatna istraživanja.
Glavni nalazi
Istraživanje, objavljeno u časopisu Criminology, analiziralo je podatke iz studije sprovedene 2025. godine koja je obuhvatila 7.521 odraslu osobu u SAD, od kojih je 821 ikada koristio GLP‑1 lekove. Među ključnim nalazima:
- Povezanost između impulsivnosti i nasilnog ponašanja bila je 62% slabija kod trenutnih korisnika GLP‑1 u odnosu na bivše korisnike.
- Povezanost između upotrebe alkohola i nasilnog ponašanja bila je 52% slabija kod trenutnih korisnika.
Kako su merili nasilje
Podaci o nasilnom ponašanju prikupljeni su anketnim putem i zasnivaju se na samoprijavama učesnika, koji su navodili radnje poput tuča, napada i pljačke. Autori naglašavaju da takav pristup ima ograničenja, uključujući mogućnost pod/prekoračnog prijavljivanja i uticaj drugih faktora koji nisu u potpunosti kontrolisani.
"Nalazi su u skladu sa tim da ovi lekovi deluju poput kognitivno-bihejvioralne terapije, slabeći put od impulsa do akcije, umesto da uklanjaju samu impulsivnost", kaže Christopher Thomas, docent kriminologije na Rutgers University – Camden i koautor studije.
Ograničenja i poziv na dalje istraživanje
Istraživači jasno ističu da studija ne dokazuje da GLP‑1 lekovi uzrokuju smanjenje nasilnog ponašanja. Radi se o korelaciji u posmatranoj populaciji koja može biti rezultat drugih faktora: razlika u zdravstvenom stanju, pristupu lečenju, sociodemografskim karakteristikama ili selekciji ko koristi lekove. Autori pozivaju na longitudinalne i kliničke studije koje bi preciznije ispitale mehanizme i moguće uzročno-posledične veze.
Širi kontekst: koristi, rizici i tržište
GLP‑1 agonisti su prvobitno odobreni za lečenje dijabetesa, a potom i gojaznosti. U poslednje vreme dobijaju pažnju zbog potencijalnih dodatnih koristi — navodno smanjuju želju za alkoholom i rizik od poremećaja upotrebe supstanci, i istražuju se za stanja poput apneje u snu, teških bolesti jetre i bubrežnih oboljenja.
Istovremeno, ovi lekovi imaju poznate neželjene efekte (mučnina, umor, gastrointestinalni simptomi). U martu je FDA uputila upozorenje proizvođaču Ozempica, kompaniji Novo Nordisk, zbog potencijalnih neregistrovanih ozbiljnih neželjenih događaja, uključujući izveštaje o smrti i suicidalnim mislima.
Upotreba GLP‑1 lekova je rapidno porasla: Gallup je u oktobru izvestio da se upotreba za mršavljenje više nego udvostručila od početka 2024. godine, pri čemu oko 12% ispitanika navodi da su koristili GLP‑1 u tu svrhu. Takođe, 2024/2025. doneli su razvoj i odobrenje novih formulacija, uključujući prvu oralnu verziju Wegovyja.
Zaključak
Studija otvara zanimljiva pitanja o potencijalnom uticaju GLP‑1 lekova na ponašanje, ali ne donosi definitivne zaključke o uzročnosti. Potrebne su rigoroznije i ciljane studije da bi se razjasnili mehanizmi, vremenski tok efekata i implikacije za javnu bezbednost i kliničku praksu.
Pomozite nam da budemo bolji.

































