Studija Stony Brook University analizirala je krvne uzorke 393 spasioca WTC prikupljene oko 18 godina nakon 11. septembra i otkrila značajne molekularne razlike između osoba sa i bez PTSP-a. Ispitanici sa PTSP-om pokazali su razlike u 114 proteina i 7 metabolita, kao i znake ubrzanog biološkog starenja u srcu, bubrezima, jetri i plućima. Nalazi podržavaju ideju da PTSP utiče na celokupno fizičko zdravlje, ali studija je transverzalna i nalazi se moraju potvrditi u longitudinalnim studijama.
PTSP kod spasilaca 11. septembra povezan s molekularnim znakovima ubrzanog starenja i većim rizikom od hroničnih bolesti

Nova studija kojom je rukovodio Stony Brook University ukazuje da posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) kod spasilaca sa mesta Svetskog trgovinskog centra ima dugotrajne molekularne posledice koje podsećaju na ubrzano biološko starenje i veći rizik od hroničnih bolesti.
Detalji studije
Istraživači su analizirali uzorke krvi 393 spasioca prikupljene otprilike 18 godina nakon napada 11. septembra 2001. Od ispitanika, 232 su imali dijagnozu PTSP-a, dok 161 nisu dijagnostifikovani sa PTSP-om. U uporedbi dve grupe otkrivene su značajne razlike u 114 proteina i 7 metabolita.
Šta su pronašli
Promene su uočene u biološkim markerima povezanima sa funkcijom mozga, imunitetom, energetskim metabolizmom, zaštitom ćelija od oštećenja i procesima komunikacije i reparacije tkiva. Kod ispitanika sa PTSP-om identifikovani su i znaci ubrzanog biološkog starenja u više organa, uključujući srce, bubrege, jetru i pluća.
"Hronični PTSP je povezan sa dugotrajnim biološkim promenama kroz celo telo, utičući na više organa i bioloških sistema decenijama nakon izlaganja traumatskom događaju," rekao je Benjamin Luft, direktor WTC Wellness Programa na Stony Brook University.
Ograničenja istraživanja
Autori napominju da je studija pretežno transverzalna (sve mere uzete su u jednoj tački vremena) — stoga može pokazati samo asocijaciju, a ne dokazati uzročnost. Takođe, uzorak je specifičan: spasioci WTC bili su izloženi jedinstvenim traumatskim i toksičnim faktorima, pa rezultati možda nisu direktno primenljivi na druge populacije sa PTSP-om (npr. veterane ili preživele zlostavljanja). Žene su slabo zastupljene (~10% uzorka), što dodatno ograničava generalizaciju nalaza. Konačno, krvni biomarkeri predstavljaju indirektan prikaz procesa u mozgu i zahtevaju potvrdu dodatnim studijama.
Implikacije i dalji koraci
Rezultati pojačavaju ideju da je PTSP bolest celog tela, a ne isključivo psihijatrijsko stanje. Autori i nezavisni stručnjaci ističu potrebu za longitudinalnim praćenjem, ranom dijagnostikom i sveobuhvatnim tretmanom preživelih trauma kako bi se smanjio teret hroničnih bolesti. Studija je delimično finansirana od strane CDC-a i NIH-a i objavljena je u časopisu Nature Communications.
Zaključak
Ovo istraživanje daje snažne dokaze da hronični PTSP može biti povezan sa dugotrajnim molekularnim promenama i znakovima ubrzanog starenja, ali su potrebne dodatne, posebno longitudinalne studije, da bi se razjasnila uzročnost i praktična upotrebljivost otkrivenih biomarkera.
Pomozite nam da budemo bolji.




























