Nova studija povezuje povišenu aktivnost proteina TSPO u koštanoj srži lobanje sa hroničnim bolom kod pacijenata sa bolom u leđima i kolenu. Analiza PET/MRI snimaka 125 učesnika pokazala je pojačan TSPO signal, naročito u frontalnim i parijetalnim oblastima, a najjači efekti zabeleženi su kod bolova u kolenu. Post-mortem analiza dva uzorka otkrila je više ćelija i veći udeo TSPO-pozitivnih ćelija kod davaoca sa istorijom bola, ali zbog opservacionog dizajna i malog post-mortem uzorka nije dokazana uzročnost.
Skriveni izvor hroničnog bola? Studija povezuje koštanu srž lobanje sa intenzitetom bola

Novo istraživanje sugeriše da koštana srž unutar lobanje može biti aktivno uključena u mehanizme hroničnog bola. Tim sa Harvard Medical School objavio je u časopisu Science Translational Medicine rezultate koji povezuju povišenu aktivnost proteina TSPO u lobanji s osobama koje imaju hronični bol u leđima ili kolenu.
U studiji su analizirani PET/MRI snimci 125 odraslih osoba sa hroničnim bolom (88 sa hroničnim bolom u leđima i 37 sa osteoartritisom kolena) i 22 zdrava kontrolna učesnika. Ispostavilo se da su TSPO signali bili povišeni u velikim delovima lobanje kod ispitanika sa hroničnim bolom, naročito u frontalnim i parijetalnim oblastima, pri čemu su najjači signali registrovani kod učesnika sa bolom u kolenu.
Viši nivoi TSPO u PET podacima korelisali su sa većim intenzitetom bola i većim uticajem bola na svakodnevne aktivnosti, prema izveštajima učesnika. Istraživači su takođe našli indikacije povezanosti TSPO sa simptomima anksioznosti i depresije, kao i sa ukupnim teretom bola.
Da bi dopunili snimke, tim je analizirao dva post-mortem uzorka lobanje (oba muška davaoca, 62 godine). Uzorak od davaoca sa istorijom hroničnog bola sadržao je značajno više ćelija (3.826 naspram 1.616) i veći udeo TSPO-pozitivnih ćelija (82% naspram 55%) u odnosu na kontrolu. Autori napominju da su ovi post-mortem rezultati preliminarni zbog malog uzorka.
Šta ovo znači? TSPO je marker povezan sa aktivacijom mijeloidnih i drugih imunih ćelija, ali nije potpuno specifičan — raste u različitim stanjima upale i neuroimune aktivacije. Istraživači spekulišu da signali iz mozga mogu putovati preko nedavno otkrivenih kanala između lobanje i meninga, aktivirati koštanu srž u lobanji i pokrenuti ili pojačati neuroinflamaciju koja bi doprinela osećaju bola.
Autori ističu da je studija opservaciona i da ne dokazuje uzročnost: nije jasno da li je aktivacija srži lobanje uzrok hroničnog bola ili posledica dugotrajnog bola.
Praktične implikacije: Nalazi otvaraju novu perspektivu za istraživanje terapija koje bi modulirale aktivnost koštane srži lobanje, ali za sada su to spekulativne mogućnosti koje zahtevaju dodatne, ciljane studije i kliničke probe.
Ograničenja: studija se oslanja na TSPO kao marker (nije potpuno specifičan), post-mortem analiza obuhvata samo dva uzorka, i dizajn je opservacioni, što ograničava zaključke o uzročnosti.
Izveštaj je objavljen u Science Translational Medicine. Dalja istraživanja bi trebalo da razjasne mehanizme i potencijal za terapijske intervencije.
Pomozite nam da budemo bolji.



























