Nova studija pokazuje da usmeravanje pažnje na senzaciju upale može smanjiti stvarnu, mernu inflamaciju, iako istovremeno pojačava subjektivnu neprijatnost. Eksperimenti na 57 učesnika koristili su histaminski kožni test i otkrili da su wheal i flare oko 1,5–1,6 puta manji kada su ljudi fokusirani na iritaciju. Utrnulost lidokainom je oslabila efekat, a promena varijabilnosti srčanog ritma ukazuje na ulogu vagusnog sistema. Autori naglašavaju da rezultati ne znače izlečenje ozbiljnih bolesti samo pažnjom, ali otvaraju nove pravce za istraživanje mozga i imunog sistema.
Obraćanje Pažnje Telu Menja Imuni Odgovor — Fokus Smanjuje Lokalnu Upalu

Fraza „mind over matter“ često se koristi kao motiv za prevazilaženje neprijatnosti: istrpi, ignoriši bol i izađi jači. Novo istraživanje pokazuje da namerno obraćanje pažnje na telesne signale upale može promeniti ne samo osećanje već i stvarni imunološki odgovor.
Šta su istraživači radili?
Tim predvođen neuroznanstvenikom Liron Rozenkrantz sa Bar‑Ilan univerziteta u Izraelu objavio je rad u časopisu Nature Human Behaviour u kojem ispituje kako usmerena pažnja utiče na kožni upalni odgovor izazvan histaminom.
Standardni histaminski test izaziva malu alergijsku reakciju: izdignuti, otečeni predmet (wheal) i okolno crvenilo (flare). Reakcija se prati oko 20 minuta dok se razvija i povlači.
Eksperimenti
Prvi eksperiment je obuhvatio 37 zdravih volontera koji su test primili u dve odvojene sesije: u jednoj su usmeravali pažnju na senzacije sa iritiranog dela kože, a u drugoj su bili distraktovani gledanjem angažujućih video‑zapisa.
Drugi eksperiment (20 učesnika) je menjao objekat pažnje kako bi se proverilo da li je važna sama pažnja, a ne specifičan stimulans — učesnici su videli apstraktne forme koje su ili podsećale na fokus na koži ili su predstavljale zadatak mišljenja o obliku.
Ključni rezultati
Subjektivni osećaj: Kad su se učesnici fokusirali na iritaciju, prijavljivali su jaču neprijatnost — u skladu sa ranijim nalazima.
Fizička inflamacija: Ipak, stvarna upalna reakcija bila je manja kad su ljudi obraćali pažnju. U prvom eksperimentu prosečan wheal iznosio je 3,5 mm u uslovu fokusa naspram 5,0 mm u uslovu distrakcije; flare je bio 10,6 mm naspram 14,0 mm. Oko 90% učesnika pokazalo je veću inflamaciju tokom distrakcije, a razlika je bila ~1,5 puta.
U drugom eksperimentu efekat je bio sličan (~1,6 puta manja inflamacija pri unutrašnjoj pažnji), što potvrđuje da je važna sama raspodela pažnje, a ne specifičan vizuelni stimulus.
Mogući mehanizmi
Da bi proverili ulogu senzacije, istraživači su ponovili test posle utrnuća područja lidokainom. Efekat pažnje je oslabio ali nije nestao — otok je bio veći nego pri netaknutoj senzaciji, ali i dalje manji nego pri distrakciji. To ukazuje da su u igri i senzorna informacija i drugi nervni procesi.
Prateća merenja autonomnog nervnog sistema nisu pokazala razlike u broju otkucaja srca, provodljivosti kože ili temperaturi, ali je zabeleženo povećanje varijabilnosti srčanog ritma (HRV) pri unutrašnjoj pažnji. HRV je indikator parasimpatičke (vagalne) aktivnosti, koja je povezana sa regulacijom upale.
Istraživači stoga predlažu da pažnja istovremeno: 1) pojačava signal koji stiže u mozak („slušaj ovo“), i 2) aktivira neuronske puteve koji preciznije regulišu inflamatorni odgovor.
Ograničenja i implikacije
Važno je naglasiti da studija obuhvata 57 učesnika i koristi mali, privremen test kožne upale. Nalazi ne znače da se ozbiljna oboljenja mogu izlečiti samo pažnjom — nepoznato je da li efekat važi za infekcije, hronične inflamacije ili autoimune bolesti.
Ipak, rad otvara interesantnu perspektivu: pažnja može uticati ne samo na percepciju bola i nelagodnosti već i na fiziološke mehanizme koji regulišu imuni odgovor. To može biti polazna tačka za dalje istraživanje neuroimunih veza i potencijalnih terapijskih pristupa koji kombinuju pažnju i fiziološku regulaciju.
„Ovi nalazi impliciraju subjektivno senzorno iskustvo kao aktivnog učesnika u regulaciji imunog sistema i proširuju modele interakcije mozga i tela da uključe pažnju kao aktivnu regulatornu komponentu.“
Izvor: Mizrachi et al., Nature Human Behaviour, 2026.
Pomozite nam da budemo bolji.




























