Analiza snimaka i istorijskih zapisa otkrila je 62 zapažanja velikih belih ajkula u španskim vodama, sa koncentracijom oko Balearskih ostrva. Slučajni ulov mladunčeta u aprilu 2023. (≈2,07 m, ≈82 kg) podstakao je pregled arhiva i upozorio na postojanje male, genetski izolovane podpopulacije u Sredozemlju. Regionalno su ove ajkule ocenjene kao Kritično Ugrožene zbog ribolova, sporog razmnožavanja i nedostatka ciljane zaštite; oporavak može zavisiti i od očuvanja stokova plave tune.
Kritično Ugrožene Velike Bele Ajkule Sakrivene U Španskim Vodama — Tajna Sredozemlja

Velike bele ajkule (Carcharodon carcharias) obično se ne smatraju „tajanstvenim“ životinjama — postale su deo pop-kulture, zastrašivale su ronioca i udaljavale kupače s plaža. Ipak, nova analiza snimaka i istorijskih izveštaja sugeriše da ove impresivne ajkule mogu biti znatno pritajene u Sredozemnom moru, uključujući i španske vode oko Balearskih ostrva.
Šta su naučnici otkrili?
Rad objavljen početkom 2026. opisuje slučaj slučajnog ulova mladunčeta u aprilu 2023. godine koje je ribarski brod izvukao iz vode. Primerak je bio dug oko 6,8 stopa (≈2,07 m) i težak približno 180 funti (≈82 kg). Taj ulov naveo je istraživače da pretraže istorijske zapise — ukupno su identifikovana 62 dokumentovana zapažanja velikih belih ajkula u španskim vodama datiranih još od 1862. godine, sa vidljivom koncentracijom oko Balearskih ostrva.
Kolika je stvarna pretnja?
Globalno su velike bele ajkule ocenjene kao Ranjive (Vulnerable) prema IUCN-u, ali podpopulacija u Sredozemnom moru se regionalno smatra kritično ugroženom. Ovaj deo populacije deluje genetski izolovano od atlantske populacije, što povećava ranjivost. Stručnjaci procenjuju pad broja jedinki za približno 50–80% tokom poslednje tri generacije (oko 70 godina), iako su tačne brojke neizvesne.
Zašto su ovi ajkule posebno ugrožene?
Glavni faktori uključuju intenzivan ribolov (uz slučajne i namerne uhvate), degradaciju staništa, nisku dostupnost plena i nedostatak efikasnih, primenjivih mera zaštite u regionu. Dodatni problem je spor reproduktivni ciklus: ženke dostižu polnu zrelost tek između 12 i 18 godina, pa populacije dugo vremena treba da bi se oporavile nakon gubitaka.
Moguća mesta razmnožavanja i perspektive
Ulov mladunčeta i istorijski zapisi daju nadu da bi u španskim vodama ili drugim delovima Sredozemlja mogli postojati leglišta. Međutim, nije potvrđeno da su španske vode mesto razmnožavanja — mladunče je moglo poticati iz drugih delova Sredozemlja, poput severoistočnog Egeja ili Sicilijanskog kanala, gde su ranije primećeni mladunci.
Interesantna veza postoji između stanja populacija plave tune i prisustva velikih belih ajkula: kada su se smanjivali stokovi tune u nekim delovima severnog Sredozemlja, broj ajkula je takođe opadao.
Šta dalje?
Autori rada i konzervatori preporučuju pojačano monitoring, preciznije popisne studije, genetska istraživanja kako bi se potvrdila veza između zapažanja i eventualnih leglišta, i uvođenje efikasnih, izvršnih mera zaštite. Očuvanje važnih vrsta plena, kao što je plava tuna, takođe bi moglo povoljno uticati na oporavak ovih vrhunski predatora.
Zaključak: Iako su retka i teško uočljiva, velike bele ajkule i dalje postoje u Sredozemlju u veoma malim brojevima. Njihova zaštita zahteva regionalnu koordinaciju, bolji monitoring i mere kojima bi se smanjili uhvati i očuvala staništa i plen.
Pomozite nam da budemo bolji.


































