Jedanaestogodišnji dečak iz severnog Ontarija preminuo je od besnila nakon što mu je šišmiš sleteo na nos i usta, iako na telu nije bilo vidljivih ugriza. Simptomi su se pojavili 19 dana kasnije i uključivali su utrnulost lica, povraćanje, konfuziju i halucinacije; stanje se brzo pogoršalo. Lekari su dijagnostikovali besnilo — prvi slučaj u tom području od 1967. — i bolest je bila fatalna uprkos dvonedeljnom lečenju. Studija ističe da mali zubi šišmiša mogu ne ostaviti tragove ujeda i apeluje na hitnu procenu i moguću posteksperimentalnu profilaksu nakon izlaganja.
Dečak (11) Umro Od Besnila Nakon Šišmiša Na Licu — Nisu Bili Vidljivi Ujedi

Jedanaestogodišnji dečak koji je tokom leta 2024. boravio sa porodicom u severnom Ontariju (Kanada) preminuo je od besnila nakon što mu je šišmiš sleteo na nos i usta, iako na njegovom telu nisu bila vidljiva mesta ujeda, navodi nova studija objavljena u Canadian Medical Association Journal (CMAJ).
Tok događaja
Dečak se probudio sa šišmišem na licu, odbacio ga je, a otac je kasnije uhvatio životinju i pustio je u divljinu, prema izveštaju New York Posta koji prenosi nalaze studije. Pošto nije bilo vidljivih ugriza i dete je na početku delovalo dobro, roditelji nisu odmah zatražili dalju medicinsku procenu.
Pojava simptoma i ishod
Nakon 19 dana, dečak je počeo da oseća utrnulost lica i imao je učestalo povraćanje. Odveden je u hitnu službu gde mu je prepisan antivirusni lek, ali simptomi su se ubrzo pogoršavali: slabost lica, nerazgovetan govor, povišena temperatura, konfuzija, vizuelne halucinacije i poteškoće pri gutanju. Stanje mu se brzo pogoršalo narednog dana kada su lekari postavili dijagnozu besnila — što je, prema studiji, prvi registrovani slučaj u tom području od 1967. godine.
Dečak je lečen dve nedelje, ali nakon što nije došlo do oporavka, njegovo lečenje je obustavljeno i životna podrška isključena, te je preminuo.
Zašto su ujedi nevidljivi
Autori studije i pedijatrijski infektolog Dr Brian Hummel napominju da neki šišmiši imaju vrlo male zube koji mogu neostaviti vidljive tragove ujeda. Iz tog razloga, kontakt sa šišmišima predstavlja specifičan rizik i zahteva pažljivu procenu i potencijalnu posteksperimentalnu profilaksu (PEP).
"Bilo nam je važno, kao i porodici, iskoristiti ovaj slučaj za učenje i širenje svesti i razumevanja rizika od infekcije besnilom," rekao je Dr Brian Hummel u izvještaju.
Prevencija i preporuke
Ne postoji pouzdan lek za besnilo kada se pojave simptomi — bolest je skoro uvek fatalna u toj fazi. Međutim, ako se nakon izlaganja životinji odmah primeni posteksperimentalna profilaksa (vakcina protiv besnila, često uz imunoglobulin kada je indicirano), ishod je u većini slučajeva uspešan. Zbog toga zdravstveni stručnjaci savetuju da se nakon bilo kakvog kontakta sa šišmišima, pogotovo ako se ona zatekne u neposrednoj blizini lica ili u zatvorenom prostoru, hitno potraži medicinska procena.
Rizik i učestalost
Srećom, ljudske infekcije besnilom su retke. U Kanadi je prijavljeno samo 28 slučajeva kod ljudi od 1924. godine. U Sjedinjenim Državama ljudski slučajevi su ređi nego ranije, a manje od 10 ljudi godišnje umre od besnila, prema podacima američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).
Zaključak: Ovaj slučaj podseća da i bez vidljivih ugriza postoji rizik od prenosa besnila kod kontakta sa šišmišima, te da je rana medicinska procena i primena posteksperimentalne profilakse ključna za prevenciju bolesti.
Pomozite nam da budemo bolji.




























