Uzorci iz priobalnih voda pored Rio de Janeira otkrili su sertralin u tkivu i mozgu čekićastih ajkula. Sertralin, koji je liposolubilan, može se akumulirati u masnim i nervnim tkivima, a njegov ulazak u more olakšava to što samo oko 47% otpadnih voda u Brazilu prolazi efikasan tretman. Laboratorijski podaci ukazuju na moguće promene ponašanja kod riba, ali efekti kod ajkula u prirodi nisu potvrđeni. Autori pozivaju na modernizaciju tretmana otpadnih voda, rutinski monitoring i dodatna ekotoksikološka istraživanja.
Sertralin U Mozgu Čekićastih Ajkula Pored Rio de Janeira — Šta Nam To Govori O Zagađenju Moreva?

Otkriven je široko korišćen antidepresiv sertralin u tkivu i mozgu čekićastih ajkula uz obalu Rio de Janeira. Nalaz otvara ozbiljna pitanja o tome kako ljudski lekovi putuju od ordinacija do okeana i kako utiču na morske ekosisteme.
Kako lek dospeva u more?
Nakon upotrebe, deo sertralina se metabolizuje u jetri, ali značajan deo se izlučuje nepromenjen ili kao aktivni metaboliti. Ti spojevi ulaze u kanalizacioni sistem, a mnogi postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda nisu projektovana da uklone farmaceutske supstance. Prema podacima Nacionalnog sistema informacija o sanitaciji Brazila, oko 47% otpadnih voda prolazi efikasan tretman pre ispuštanja, što znači da se značajne količine mogu naći u priobalnim vodama.
Zašto je pronađen u mozgu ajkula?
Sertralin je liposolubilan — sklon vezivanju za masna tkiva, uključujući nervno tkivo — pa je verovatnije da će se akumulirati u organizmima s većim sadržajem masti. Kao vrhunski predatori, ajkule integrišu zagađenja koja akumuliraju njihove pleniteljske vrste, pa njihova tkiva mogu služiti kao indikatori izloženosti. Detekcija u mozgu potvrđuje kontakt, ali ne dokazuje štetne efekte.
Šta znamo o mogućim efektima?
Laboratorijske studije na modelnim organizmima pokazuju da sertralin može menjati ponašanje: zebrasta ribica izložena koncentracijama sličnim onima u priobalnim vodama pokazivala je hipokineziju i smanjene sposobnosti učenja, uz promene u serotonergičkom sistemu. Međutim, ajkule imaju drugačiju neurobiologiju i fiziologiju — dakle, efekti u divljini i kod ovih vrsta ostaju nejasni.
Autori i izvor: Nalaz je iznet u okviru EcoShark Projecta i podeljen među istraživačima Instituta za biofiziku Carlos Chagas Filho (UFRJ), a osnovni izveštaj je predstavljen na The Conversation. Istraživanje je u pripremi za formalnu publikaciju.
Šta treba uraditi?
Ovo otkriće naglašava potrebu za:
- Modernizacijom sistema prečišćavanja otpadnih voda kako bi se uklonili mikrozagađivači poput farmaceutika;
- Rutinskim monitoringom farmaceutskih jedinjenja u priobalnim vodama i sentinel vrstama (npr. ajkule);
- Proširenim ekotoksikološkim istraživanjima koja ispituju dugoročnu, niskodoznu izloženost u realnim uslovima;
- Javnom politikom koja tretira farmaceutske ostatke kao "emergentne zagađivače".
Šta pojedinac može učiniti?
Nije reč o krivici korisnika lekova — pristup mentalnom zdravlju se širi i to je pozitivno — ali postoje praktični koraci: ne bacajte lekove u sudoperu ili WC; koristite programe povratka lekova u apotekama; podržite javne inicijative za modernizaciju kanalizacione infrastrukture i praćenje zagađenja.
Zaključak: Pronalazak sertralina u mozgu ajkula pored Rio de Janeira predstavlja signal da naše postrojenja i politike nisu prilagođeni za kontrolu modernih hemijskih tragova. Potrebna su hitna ulaganja u praćenje, istraživanja i tehnologije prečišćavanja kako bismo razumeli i smanjili učinak ljudskih farmaceutika na morske ekosisteme.
Pomozite nam da budemo bolji.




























