Dr Peter Jones („The Bogfather") već 30 godina obnavlja tresetišta u Velsu, koja drže 30% kopnenog ugljenika tog regiona, iako pokrivaju samo 4% površine. Otprilike 90% velskih tresetišta je degradirano i trenutno emituje gasove umesto da ih vezuje. Wales planira da do kraja 2030/31 obnovi oko 1.800 hektara godišnje, koristeći tehnike kao što su zaptivanje drenaža i vraćanje sphagnum mahovine.
The Bogfather: Dr Peter Jones Obnavlja Tresetišta Velsa — Prirodno Rešenje Protiv Klimatskih Promena

Dr Peter Jones, poznat među kolegama kao The Bogfather, poslednjih 30 godina posvećeno radi na očuvanju i obnovi tresetišta u Velsu. Ova staništa, iako zauzimaju samo oko 4% kopnene površine Velsa, skladište čak 30% kopnenog ugljenika te zemlje — i zato je njihova zaštita ključna za borbu protiv klimatskih promena.
Zašto su tresetišta važna?
Tresetišta su prirodni rezervoari ugljenika, deluju kao sunđer koji usporava oticanje vode i smanjuje rizik od poplava, te pomažu u ograničavanju širenja požara. Kada su degradirana, oko 90% velskih tresetišta emituje gasove staklene bašte umesto da ih skladišti. Povrh toga, zdrava tresetišta podržavaju raznovrsnu i često retku faunu i floru.
Kako nastaje treset i zašto je obnova važna
Treset nastaje akumulacijom delimično razgrađenih biljnih ostataka. Ključna komponenta za izgradnju treseta je sphagnum (turbe) mahovina, koja može da zadrži do 20 puta svoju težinu u vodi. Ako se treset tretira pravilno, akumulira se približno 1 mm godišnje — što znači da je potrebno i do 1.000 godina da se formira 1 metar treseta.
Šta je dovelo do propadanja?
Mnoge površine su istorijski bile nepravedno smatrane neupotrebljivim: tresetišta su isušivana radi poljoprivrede, sade se šume ili se treset korišćen za gorivo. Ove prakse su doprle do erozije, stvarajući tzv. "tresetne litice" gde vetar i kiša izlažu niže slojeve i talože ugljenik u atmosferu.
Metode obnove i konkretni ciljevi
Postoji više od 100 metoda za obnovu tresetišta: blokiranje kanala i drenaža, vraćanje vodostaja (rewetting), ponovna uspostava prirodne vegetacije uključujući sphagnum, i zaštita od daljih oštećenja. Wales je postavio cilj da do kraja 2030/31 obnavlja oko 1.800 hektara tresetišta godišnje.
Biodiverzitet i primeri iz prakse
Zdrava tresetišta su stanište za brojne vrste, uključujući i retke biljke kao što je fly orchid, koja u fenovima Angleseya koristi zamku mirisom kako bi privukla mužjake osa (digger wasps) koji, pokušavajući da parišu cvet, prenose polen. Takve sofisticirane međusobne veze ukazuju koliko su ova staništa značajna za očuvanje biodiverziteta.
"Močvare su među poslednjim u Britaniji koje su još u velikoj meri autentične," kaže Jones. "Svako tresetište ima svoju priču."
Jones i timovi širom zemlje rade sa farmerima i vlasnicima zemljišta na praktičnim merama obnove. Međunarodna i lokalna svest o važnosti tresetišta raste, ali klimatske promene — naročito smanjene letnje padavine — mogu otežati obnovu, pa je vreme za akciju ograničeno.
Zaključak: Obnova tresetišta je efikasna, prirodna mera koja istovremeno smanjuje emisije, ublažava poplave i požare i štiti retke vrste. Aktivnosti kao što su one koje vodi Dr Peter Jones mogu biti model za druge regione koji žele da iskoriste prirodne resurse u borbi protiv klimatskih promena.
Pomozite nam da budemo bolji.




























