Pregled u časopisu npj Biofilms and Microbiomes pokazuje da crevni mikrobiom aktivno utiče na hormonsko signaliziranje i može menjati rizik od karcinoma povezanih sa estrogenom. Poseban značaj ima estrobolom, grupa bakterija koja može reaktivirati estrogen i produžiti njegovo dejstvo. Iako su laboratorijski nalazi ohrabrujući, većina podataka kod ljudi je opservaciona — potrebna su dugoročna klinička ispitivanja pre primene mikrobiomskih terapija.
Crevni mikrobiom utiče na rizik od karcinoma povezanih sa estrogenom — šta pokazuje novi pregled

Nova analiza objavljena u časopisu npj Biofilms and Microbiomes ukazuje da bakterije u crevima nisu samo pasivni saputnici, već mogu aktivno uticati na hormonsko signaliziranje i time potencijalno menjati rizik od karcinoma povezanih sa estrogenom.
Ključna otkrića
Estrobolom, skup crevnih bakterija koje proizvode enzime sposobne da reaktiviraju razgrađeni estrogen, može produžiti izlaganje organizma aktivnom hormonu. To je povezano sa pojavnošću karcinoma dojke osetljivih na estrogen i karcinoma endometrijuma.
Autori pregleda naglašavaju da uticaj mikrobioma daleko prevazilazi samo estrobolom: u zavisnosti od sastava mikrobiote, crevni mikroorganizmi mogu pojačati ili umanjiti estrogensku aktivnost, utičući i na inflamaciju, metabolizam i imuni odgovor.
Mogući putevi uticaja
- Dizbioza (narušena ravnoteža mikrobiote) povezana je sa hroničnom inflamacijom, promenama u metabolizmu i izmenjenim insulinskim signaliziranjem — svi ovi faktori mogu zajedno delovati sa estrogenom i podstaći tumorogene procese.
- Neka tkiva, poput dojke i materice, mogu imati sopstvene mikrobiomske zajednice koje lokalno utiču na hormonsku aktivnost i inflamaciju.
- Pojedini mikrobički metaboliti mogu oštetiti DNK ili modulirati ekspresiju gena, ali većina ljudskih podataka je opservaciona i ne dokazuje uzročnost.
Mogućnosti terapije i ograničenja
Istražuje se niz pristupa za modifikaciju mikrobioma: probiotici, prebiotici, ciljane inhibicije enzima, žive bakterijske terapije i transplantacija fekalne mikrobiote. Laboratorijski rezultati su obećavajući, ali nema dovoljno podataka iz dugoročnih studija na ljudima niti kliničkih ispitivanja koja bi potvrdila efikasnost ili bezbednost ovih pristupa kao prevencije ili terapije hormonski zavisnih karcinoma.
Šta to znači za čitaoca?
Trenutni dokazi podstiču interesovanje za mikrobiom kao potencijalni marker rizika i cilj za personalizovane terapije, ali nijedan od predloženih pristupa nije spreman za širu upotrebu u onkologiji. Promene u ishrani, upotreba lekova i opšte zdravstveno stanje utiču na sastav mikrobiote — ali svaka intervencija treba da bude zasnovana na konsultaciji sa lekarom ili specijalistom.
Zaključak: Crevni mikrobiom može imati značajnu ulogu u modulaciji estrogena i faktora koji utiču na karcinogenezu, ali potrebna su dodatna dugoročna klinička ispitivanja pre nego što modifikacija mikrobioma postane standardni deo prevencije ili lečenja.
Pomozite nam da budemo bolji.




























