Na mrežama kruže netačne tvrdnje da se mRNA vakcine dodaju škampima i da pri konzumiranju menjaju ljudski DNK. Naučnici objašnjavaju da mRNA iz vakcina ne ulazi u jezgro ćelije, brzo se razgrađuje u želucu i ne može da integriše u genom. U Kanadi trenutno nema odobrenih mRNA vakcina za škampe, a postojeće vakcine za akvakulturu obično koriste inaktivne kulture. Tvrdnje o „vakcinisanju kroz hranu“ nisu potkrepljene dokazima.
Lažne tvrdnje da su mRNA vakcine „u škampima“ — šta kažu naučnici i regulatori

Na društvenim mrežama se ponovo šire tvrdnje da su mRNA vakcine distribuirane kroz lanac ishrane i da se „stavljaju u škampe“ kako bi navodno menjale ljudski DNK pri konzumiranju. Te tvrdnje nisu tačne: stručnjaci i regulatorna tela ističu da takve vakcine za škampe nisu odobrene i da mRNA iz vakcina ne može da integriše u ljudski genom niti da se apsorbuje putem hrane.
Odakle potiču tvrdnje?
Tvrdnje su u velikoj meri povezane sa izjavama nutricioniste i upravnika farme iz Saskačevana, Johna Graffa, koji je tokom govora na online konferenciji 2024. promovisao ideju o distribuciji vakcina kroz hranu. Te su tvrdnje ponovo podeljene na platformama kao što su Facebook, Instagram, Threads i X tokom 2026. godine.
Kako funkcioniše mRNA i zašto tvrdnje ne drže vodu
Šta je mRNA? mRNA (ribonukleinska kiselina glasnika) je molekul koji u ćelijama prepisuje uputstva iz DNK i prenosi ih na stanične mašinerije koje prave proteine.
Kako mRNA vakcine rade? Umesto da ubacuju oslabljeni virus, mRNA vakcine ćelijama daju „uputstva“ da proizvedu određeni antigen. Nakon što se antigen proizvede, molekuli mRNA se razgrade i ne ulaze u jezgro ćelije.
Zašto se mRNA ne može „preneti“ hranom? mRNA je veoma nestabilna i u kiselom okruženju želuca se brzo razgrađuje. Stručnjaci navode da bi bilo izuzetno teško — praktično nerešivo — da mRNA ostane neoštećena dovoljno dugo da pređe crevnu barijeru i uđe u ljudske ćelije na način koji bi imao sistemski efekat.
Da li mRNA može da promeni DNK?
Ne. DNK se nalazi u jezgri ćelije, zaštićenoj membranom. mRNA iz vakcina deluje u citoplazmi i nakon sinteze proteina razgrađuje se. Nema dokaza da mRNA vakcine integrišu svoj materijal u ljudski genom; stručnjaci ovo smatraju naučno neosnovanim.
Vaccine u akvakulturi i situacija u Kanadi
U praksi, vakcine za akvakulturu koje su trenutno odobrene (uglavnom za losos i slične vrste) zasnivaju se na inaktivnim bakterijskim kulturama ili drugim tradicionalnim pristupima, a ne na mRNA tehnologiji. Kanadska Agencija za inspekciju hrane (CFIA) je potvrdila da trenutno nema odobrenih mRNA vakcina za upotrebu u morskoj akvakulturi, uključujući škampe.
Trenutno nema komercijalno odobrenih vakcina za škampe u Kanadi: jedan od razloga je i činjenica da škampi nemaju klasični adaptivni imuni sistem, što otežava razvoj efektivnih vakcina za njih.
Šta se istražuje?
Postoje kompanije koje istražuju nove pristupe: ViAqua Therapeutics razvija preliminarnu mRNA platformu za štetne bolesti škampi, ali taj proizvod nije odobren niti dostupan za upotrebu. Druga preduzeća, kao što je Dalan Biosciences, rade na vakcinama za insekte i ispitivanjima kod drugih vrsta, ali njihov koncept za škampe ne koristi mRNA tehnologiju.
Predstavnici farmaceutskih kompanija koje proizvode vakcine za ribe (npr. PHARMAQ) navode da RNA‑bazirane vakcine nisu deo komercijalne prakse u akvakulturi u ovom trenutku i da je fokus na preventivnom zdravlju riba uz testirane metode.
Zaključak
Tvrdnje da ljudi mogu „dobiti mRNA vakcinu“ jedući škampe nemaju naučnu osnovu. mRNA se u telu brzo razgrađuje, ne ulazi u jezgro ćelije i ne integriše se u DNK. Takođe, za sada ne postoje odobrene mRNA vakcine za škampe u Kanadi. Informacije o vakcinama i njihovoj bezbednosti treba proveravati kroz zvanične izvore i naučne publikacije, a oprez prema neproverenim objavama na društvenim mrežama ostaje neophodan.
Pomozite nam da budemo bolji.




























