Višegodišnji program tokom izgradnje brane Belo Monte smanjio je malariju u Altamiri sa preko 1.200 na ispod 60 slučajeva godišnje, ali je nakon prestanka finansiranja broj skočio na oko 700. Nova studija u GeoHealth pokazuje da je glavni okidač povratka bio porast šumske ivice, a ne sama količina deforestacije. Autor(ke) ističu da su rizik i lokacije povratka predvidivi, pa su dugoročni, ciljano usmereni nadzor i lečenje ključni za eliminaciju do 2035.
Malaria Se Vratila Nakon Prekida Programa Kod Brane Belo Monte — Šumska Ivica Otkrila Zašto
In a new study, the strongest predictor of malaria in the Brazilian Amazon was proximity to the forest's edge, where intact forest meets cleared land. | Credit: Majority World via Getty Images
Višegodišnji program za suzbijanje malarije tokom izgradnje hidroelektrane Belo Monte u regionu Altamira (severni Brazil) privremeno je gotovo iskorenio bolest, ali je nakon prestanka finansiranja broj slučajeva ponovo porastao. Nova studija objavljena u GeoHealth analizira 15 godina nadzornih podataka i satelitske snimke i ukazuje da je ključni faktor povratka bolesti bio – šumska ivica, odnosno mesto gde netaknuta prašuma susreće očišćeno zemljište.
Pozadina
Pre početka gradnje brane, Altamira je beležila više od 1.200 prijavljenih slučajeva malarije godišnje. Između 2013. i 2017. intenzivan program kontrole (unutrašnje prskanje insekticida, mreže protiv komaraca, brzo dijagnostikovanje i lečenje) spustio je broj slučajeva na ispod 60 godišnje. Nakon završetka radova i povlačenja sredstava, do 2020. godine broj prijava porastao je na oko 700 godišnje, uglavnom u ruralnim zajednicama pored reke Xingu.
Metodologija
Istraživači su koristili tri izvora podataka: nacionalni sistem nadzora malarije (150 zdravstvenih centara, 15 godina), satelitske podatke o pokrivenosti šumom i klimu (temperatura i padavine), kao i procenu vremena putovanja do najbližeg grada kao indikator pristupa zdravstvenim uslugama i kretanja ljudi.
Ključni rezultati
Analize su pokazale da ukupna količina deforestacije nije bila najjači prediktor povratka malarije. Umesto toga, najčvršću vezu sa porastom slučajeva imala je dužina šumske ivice. Konkretno:
Nyssorhynchus darlingi, the mosquito that spreads malaria in the Amazon, breeds in partially shaded bodies of water. | Credit: Sabrina Simon
- Za svaki porast od 1% u obimu šumske ivice, broj slučajeva malarije porastao je za približno 0,7%.
- Za svaki porast od 1% u populaciji koja živi uz šumsku ivicu, slučajevi su porasli za oko 1,4%.
Povratak bolesti nije bio ravnomeran: urbanom jezgru Altamire ostala je relativno niska stopa obolevanja, najverovatnije zbog lakšeg pristupa brzom dijagnostikovanju i lečenju, dok su udaljene ruralne zajednice pored šumske ivice bile najteže pogođene.
Zašto šumska ivica povećava rizik?
Šumska ivica kombinuje uslove pogodne za komarce: hlad ispod drveća, sunčana stajaća voda pogodna za razvoj larvi i blizinu ljudi koji rade ili žive u tim zonama. Glavni vektor u regionu je Nyssorhynchus darlingi, komarac koji prenosi parazite malarije u brazilskom delu Amazonije.
„Kada su finansirani programi prestali, malarija se vratila u zajednice koje su najteže dostupne zdravstvenom sistemu“, rekla je koautorka studije Eloise Skinner (University of Queensland).
Implikacije i preporuke
Studija naglašava da kratkoročne kampanje — iako efikasne — ne smeju biti jedina strategija. Kada postoje jasni ekološki pokretači rizika (kao što je šumska ivica), monitoring i ciljana intervencija u tim zonama moraju biti dugoročno održivi. To je posebno važno za Brazilov cilj eliminacije lokalno stečene malarije do 2035. godine.
Zaključak
Povratak malarije u Altamiri pokazuje da je rizik često prostorno predvidiv. Ulaganje u trajne sisteme nadzora i lečenja koji su fokusirani na ruralne zajednice uz šumske ivice može značajno poboljšati šanse za dugoročnu kontrolu i konačnu eliminaciju bolesti.
Pomozite nam da budemo bolji.
