Svet Vesti
Health

Skoro 11 miliona slučajeva ospica u 2026: Zašto epidemije ponovo bukte i šta treba uraditi

Skoro 11 miliona slučajeva ospica u 2026: Zašto epidemije ponovo bukte i šta treba uraditi
The World Health Organization estimates that in 2026 nearly 11 million people will contract the virus that causes measles. File Photo by Annie Rice/EPA-EFE

SZO procenjuje skoro 11 miliona slučajeva ospica u 2026. godini, uz najveći teret u Africi i Aziji, ali i ozbiljna izbijanja u Americi i Evropi. Glavni uzrok su pad vakcinacione pokrivenosti usled pandemije, političke nestabilnosti i smanjenja međunarodne pomoći. Bangladeš i Gvatemala su među najpogođenijim zemljama; hitne mere uključuju povećanje nabavke vakcina i rad na izgradnji poverenja u imunizaciju.

Organizacija Svetske zdravstvene organizacije (SZO) procenjuje da će u 2026. godini skoro 11 miliona ljudi oboleti od virusa koji izaziva ospice. Većina slučajeva očekuje se u Africi i Aziji, ali izbijanja su prijavljena i u delovima Amerike i Evrope, uključujući velike epidemije u Bangladešu i Gvatemali.

O čemu se radi i zašto je ospice opasne

Za ospice ne postoji specifičan lek; vakcine su dokazano bezbedne i efikasne. Nevakcinisani oboleli su izloženi riziku od teških komplikacija — uključujući gluhoću, slepilo, ozbiljne upale pluća i smrt. Rizik je naročito visok kod neuhranjene dece i osoba bez pristupa adekvatnoj zdravstvenoj zaštiti.

Glavni uzrok: pad stope vakcinacije

Osporavanje dugogodišnjeg trenda smanjenja ospica leži u padu vakcinacione pokrivenosti. Zbog visoke zaraznosti, stopa vakcinacije protiv ospica mora da bude iznad 95% da bi se održala kolektivna imunost. Jedna doza štiti većinu ljudi, ali su preporučene dve doze radi bolje i trajnije zaštite.

Globalne razlike u pokrivenosti

U većini zemalja visokog dohotka stope su blizu cilja: u Evropi je prosečna pokrivenost prvom dozom oko 94%, dok druga doza iznosi oko 88%. U SAD više od 90% dvogodišnjaka ima bar jednu dozu, a više od 92% mališana u vrtićima dve doze — mada postoje lokalne sredine sa znatno nižim pokrivenostima.

Suprotno tome, u zemljama sa niskim i srednjim prihodima oko 80% dece prima prvu dozu, dok je druga doza na nivou od oko 70%. Pandemija COVID-19 je dodatno poremetila imunizacione programe: milioni dece u siromašnijim zemljama ostali su bez ijedne preporučene vakcine (tzv. „zero-dose“ deca).

Bangladeš: kombinacija političke krize i nestašice vakcina

Bangladeš je 2026. prijavio najveći broj slučajeva i više od 900 smrtnih ishoda. Pad političke stabilnosti 2024. doveo je do naručivanja premalog broja doza, a 2025. prelazna vlada je privremeno prekinula nabavku preko UNICEF‑a i pokušala konkurentne tender-e pre nego što su uspostavljeni pouzdani kanali snabdevanja.

Bangladeš se vratio saradnji s UNICEF‑om, ali je problem dodatno pogoršan smanjenjem doprinosa prema Gavi, Savezu za vakcine. Gavi grupiše narudžbine i pregovara o nižim cenama, ali smanjenje međunarodne pomoći smanjuje mogućnost subvencionisanja vakcina za zemlje koje još ne mogu u potpunosti same da finansiraju programe imunizacije.

Čak i masovna kampanja u ranom delu 2026. koja je vakcinisala preko milion dece nije bila dovoljna da vrati pokrivenost na neophodnih 95%.

Verska i društvena protivljenja u regionu Amerike

Region Amerike je do pre dve godine imao status zone oslobođene ospica. Kanada je zvanično izgubila taj status u novembru 2025, a Meksiko i SAD su u riziku da ga izgube. Najveće izbijanje u regionu beleži Gvatemala sa preko 30.000 potvrđenih slučajeva, koje je povezano sa velikim verskim okupljanjem.

U SAD, Meksiku i Kanadi virus se širio prvo među konzervativnim menonitskim zajednicama i drugim verskim grupama koje imaju nisku stopu vakcinacije. Iz ovih žarišta virus se dalje preneo u susedne zajednice, uključujući autohtone populacije, a prenošenje je pogoršano putovanjima i masovnim manifestacijama.

Gde treba delovati — globalno i lokalno

Vraćanje na put eliminacije ospica zahteva prilagođene strategije: u zemljama sa nedostatkom vakcina prioritet je povećanje međunarodnog finansiranja i jačanje globalnih nabavki kroz partnerstva kao što je Gavi. U sredinama gde su vakcine dostupne ali pokrivenost pada, ključni zadatak je obnova poverenja u imunizaciju kroz lokalni rad sa zajednicama, pouzdanu komunikaciju i uključivanje verskih i civilnih lidera.

Bolja surveillance (prijavljivanje i laboratorijska potvrda) također je važna: mnoge zemlje prijavljuju samo mali deo stvarnih slučajeva, što otežava pravovremenu reakciju.

Zaključak

Porast broja slučajeva ospica od 2019. pokazuje koliko su imuni programi krhki pred političkim poremećajima, finansijskim rezovima i društvenim pokretima protiv vakcina. Kombinacijom jačeg međunarodnog finansiranja, pouzdanih lančeva snabdevanja i rada na izgradnji poverenja u zajednicama moguće je obuzdati epidemije i vratiti se ka cilju eliminacije ospica.

Autor: Kathryn H. Jacobsen, profesorica zdravstvenih studija, University of Richmond. Tekst je adaptiran i preveden na srpski jezik iz originala objavljenog na The Conversation.

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno

Skoro 11 miliona slučajeva ospica u 2026: Zašto epidemije ponovo bukte i šta treba uraditi - Svet Vesti