Analiza pet mumija iz Dahšura pokazuje da su neke staroegipatske princeze pre oko 4.000 godina imale intenzivnu obuku u streličarstvu i rukovanju oružjem. Skeletne adaptacije i tragovi zaraslih povreda ukazuju na dugotrajnu praksu i naprednu medicinsku negu u kraljevskom okruženju. Studija dr Zeineb Hashesh menja stereotip o pasivnom životu elitnih žena u starom Egiptu.
Dugo Izgubljene Mumije Otkrivaju: Staroegipatske Princeze Kao Strelkinje i Ratnice

Nova analiza pet kraljevskih mumija iz Dahšura otkriva da elite starog Egipta pre oko 4.000 godina nisu bile samo ukrasne figure — mnoge su imale dugotrajnu, sistematsku obuku u upotrebi oružja. Studija arheologinje dr Zeineb Hashesh, objavljena u časopisu Frontiers in Environmental Archaeology, ukazuje na to da su princeze bile vešte strelkinje, a neke su verovatno trenirale i upotrebu bodeža i palica.
Pronalaženje i kontekst
Kraljevske mumije Khenmet, Itaweret, Ita, Sathathormeryt i Noub-Hotep prvobitno su otkrivene krajem 19. veka u Dahšuru — grobnom kompleksu sa piramidama i jamama — a nakon višedecenijskog “nestanka” ponovo su pronađene u Egipatskom muzeju tokom restauratorskog projekta 2020. godine. U grobovima su bile sahranjene sa lukovima, strelama i bodežima, što je navelo istraživače da ispituju da li su ti predmeti bili isključivo ceremonijalni ili su izražavali stvarne veštine.
Šta pokazuju skeletni ostaci
Istraživači su detaljno analizirali mesto gde se tetive i ligamenti vežu za kosti i zabeležili specifične adaptacije — izraženije grebene i hrapavosti koje nastaju kao odgovor na dugotrajno opterećenje mišića. Takvi oblici remodelovanja kostiju pokazuju da su ove žene redovno i intenzivno koristile gornji deo tela, u skladu sa često ponavljanim radnjama potrebnim za napinjanje luka i rukovanje teškim oružjem.
„Skeletni ostaci pokazuju adaptacije koje odgovaraju mehaničkim opterećenjima pri upotrebi oružja pronađenog u njihovim grobnicama,“ piše dr Hashesh.
Povrede i medicinska nega
Studija takođe beleži ozbiljne povrede kod nekih princeza — od slomljenih rebara do preloma stopala — koje su zarasle bez znakova infekcije ili nepravilnog srastanja. To sugeriše da su primale efikasnu medicinsku pomoć koja je mogla uključivati repoziciju preloma, šiniranje i negu rana, što ukazuje na visok nivo medicinske prakse u kraljevskom okruženju.
Detalji o pojedinim princezama
Dr Hashesh ističe neke primere: Princeza Ita (28–34) pokazuje snažne prišive mišića gornjeg dela tela, što je u skladu sa upotrebom macesa ili bodeža; Princeza Itaweret (20–34) preživela je frakture rebara i stopala i očigledno je bila vešta strelkinja; Princeza Khenmet (kasne 30-te do 40-te) pokazuje slabost kostiju uz izuzetno robusne ligamentne prišive.
Širi značaj otkrića
Ova otkrića dovode u pitanje stereotipan prikaz kraljevskih žena kao pasivnih i razmaženih. Umesto toga, dokazuju da su neke žene visoke društvene pozicije imale rigoroznu fizičku obuku i aktivne uloge — od lova i ceremonijalnih prikaza moći do moguće uloge u očuvanju dvorskog i religijskog poretka.
Zaključak: Studija dr Zeineb Hashesh značajno doprinosi našem razumevanju rodnih uloga i svakodnevnog života u elitnim slojevima starog Egipta, pokazujući da visok društveni status nije isključivao, već je ponekad podsticao, fizičku obuku i ratničke veštine.
Pomozite nam da budemo bolji.



























