Bryan Johnson, 48, izjavio je da je "klonirao" sebe i da ta ćelijska linija trenutno postoji u Petri šolji nakon reprogramiranja njegovih ćelija Yamanaka faktorima. Johnson je nedavno dijagnostikovan s autoimunim gastritisom, koji može dovesti do manjka gvožđa i B12 i anemije. Njegov opis verovatno odgovara korišćenju indukovanih pluripotentnih matičnih ćelija (iPSC), a ne stvaranju punog ljudskog klona. Reakcije su podeljene, dok stručnjaci upozoravaju na tehničke, sigurnosne i etičke rizike ovakvog pristupa.
Bryan Johnson Tvrdi Da Se "Klonirao" Da Bi Uzgajao Organe — Naučni Kontekst i Kontroverze

Preduzetnik i samoprozvani "guru dugovečnosti" Bryan Johnson izjavio je da je navodno "klonirao" sebe kao novorođenče i da ta "beba Bryan" trenutno "živi" u Petri šolji. Johnson, koji ima 48 godina, objavio je tvrdnju na platformi X, navodeći da planira da koristi laboratorijski model za testiranje terapija i potencijalnu proizvodnju tkiva.
„Upravo sam se klonirao … kao novorođenče“, napisao je Johnson, dodajući da za sada „beba Bryan“ živi u Petri šolji.
Početkom jula Johnson je objavio i da mu je dijagnostikovan autoimuni gastritis — stanje u kojem imuni sistem napada ćelije koje proizvode želudačnu kiselinu. Prema Nacionalnim institutima za zdravlje (NIH), to stanje može dovesti do manjka gvožđa i vitamina B12, što može rezultirati anemijom.
Johnson tvrdi da je procedura uključivala vađenje krvi, izdvajanje njegovih ćelija, izlaganje tim ćelijama tzv. Yamanaka faktorima i „resetovanje“ u stanje slično embrionalnim matičnim ćelijama. Prema njegovim rečima, cilj je da na tom osnovu bude moguće:
- postati sopstveni davaoc krvi i tkiva,
- testirati potencijalne terapije na matičnim ćelijama iste genetske pozadine,
- uzgajati organe za eventualne transplantacije,
- razvijati tretmane zasnovane na mlađim ćelijama.
Važno je pojasniti naučni kontekst: opis koji Johnson daje ne odgovara nužno kloniranju čitavog ljudskog bića. Verovatnije je da govori o indukovanim pluripotentnim matičnim ćelijama (iPSC) — zrelim ćelijama (npr. kožnim ili krvnim) koje su u laboratoriji genetski ili epigenetski reprogramirane da dobiju osobine slične embrionalnim matičnim ćelijama.
Uvođenjem Yamanaka faktora, naučnici mogu "obrisati" ćelijsku memoriju i vratiti ćeliju u pluripotentno stanje, što joj daje potencijal da se diferencira u različite tipove ćelija. Međutim, iPSC tehnologija je složena i ima ograničenja: ne znači automatski stvaranje kompletnog ljudskog klona, a proces nosi rizike i etičke, pravne i tehničke izazove.
Stručnjaci i etičari upozoravaju na nekoliko ključnih problema: mogućnost genetskih i epigenetskih promena tokom reprogramiranja, rizik od razvoja tumora kod nepravilno diferenciranih ćelija, pitanje sigurnosti transplantata i regulatorni okvir za eksperimente koji uključuju ljudske matične ćelije. Takođe postoji i široka javna i etička debata o granicama primene ovakvih tehnologija.
Reakcije na Johnsonovu objavu bile su podeljene: neki su je ocenili kao uznemirujuću ili etički problematičnu, dok su drugi istakli da su mnogi medicinski iskoraci nastali iz neobičnih ideja i da iPSC tehnologija ima značajan potencijal u regenerativnoj medicini.
Kako se situacija bude razvijala, važno je razlikovati senzacionalne tvrdnje od naučno potvrđenih postupaka i pridržavati se regulatornih i etičkih standarda. Johnson je u objavi naveo da mu je dijagnoza otvorila „novo polje puteva za popravku i jačanje tela“, ali nezavisna verifikacija njegovih tvrdnji i stručna procena bezbednosti i efikasnosti ostaju neophodni.
Pomozite nam da budemo bolji.




























