Fragment donje vilice vrste Masripithecus moghraensis iz Vadi Mogre u Severnom Egiptu datira na oko 17–18 miliona godina i pokazuje jedinstvenu kombinaciju zubnih karakteristika i robusnu vilicu. Analize koje kombinuju fosilne datume, anatomiju i DNK sugerišu da Severna Afrika i Bliski istok mogu biti ključni za razumevanje ranog porekla apesa, a ne samo Istočna Afrika. Dalja iskopavanja mogla bi potvrditi ova otkrića i razjasniti puteve njihove širenja.
Masripithecus moghraensis: Fosilna vilica iz Severnog Egipta koja preispituje poreklo apesa

Fosilni fragment donje vilice otkriven u Vadi Mogra na severu Egipta mogao bi da promeni dosadašnje predstave o ranim fazama evolucije apesa. Međunarodni tim istraživača identifikovao je novu vrstu, Masripithecus moghraensis, datiranu na oko 17–18 miliona godina (rani miocen).
Šta pokazuje fosil
Iako je sačuvan samo deo donje vilice, fragment otkriva jedinstvenu kombinaciju morfoloških osobina: relativno velike očnjake i premolare, zaobljene i snažno teksturisane molare, kao i robusniju vilicu u poređenju sa sačuvanim ostacima slične starosti iz Istočne Afrike. Ove karakteristike ukazuju na adaptaciju za pretežno voćnu, ali fleksibilnu ishranu — sposobnost obrade tvrđe hrane poput orašastih plodova ili semenki.
Metode i interpretacija
Istraživači su kombinovali datiranje fosila, detaljna anatomska poređenja sa živim i izumrlim vrstama, kao i molekularne (DNK) podatke pomoću Bejzovskih (Bayesian) metoda kako bi procenili filogenetske odnose i vreme razdvajanja linija. Biogeografsko modeliranje ukazuje da Severna Afrika i Bliski istok mogu da budu važna raskršća u istoriji širenja i diversifikacije apesa — regije koje su povremeno spajale Afriku i Evraziju usled promena nivoa mora i tektonskih događaja.
Značaj otkrića
Ako se pozicioniranje Masripithecusa potvrdi, on može stajati bliže ogranku koji vodi ka modernim apes nego bilo koja dosad poznata rana miocenska vrsta iz Istočne Afrike. To dovodi u pitanje dugo važenu pretpostavku da je zajednički predak današnjih apesa nastao isključivo u ili oko Istočne Afrike i ističe Severnu Afriku i Bliski istok kao potencijalno ključne regione u ranim fazama evolucije apesa.
«Pet godina tražili smo ovakav fosil jer, kada bolje pogledate rani porodični grafikon apesa, jasno je da nešto nedostaje — a Severna Afrika drži taj nedostajući deo», izjavio je Hesham Sallam, glavni autor studije.
Autori napominju da je neophodno više terenskih istraživanja u Severnoj Africi i na Bliskom istoku kako bi se pronašli dodatni fosili koji bi potvrdili ove zaključke i dalje razjasnili puteve širenja primata. Svako novo otkriće ima potencijal da popuni praznine koje utiču na interpretaciju fosilnog zapisa.
Za kraj
Masripithecus moghraensis predstavlja važan korak u razumevanju ranih apesa i podseća da su prostori između Afrike i Evrope — uključujući sever Afrike i Bliski istok — mogli igrati znatnu ulogu u poreklu i ranoj diversifikaciji grupa kojima pripadaju i moderni čovekoliki majmuni.
Pomozite nam da budemo bolji.























