Studija iz Quaternary Science Reviews pokazuje da su oblici kamenih alata sa lokaliteta JKF-1 i ALM-3 u Saudijskoj Arabiji najbliži neandertalskim tehnologijama. Datiranja metodom OSL smeštaju te nalaze u period pre oko 55.000 godina, u vreme pojave vlažnijeg klimatskog režima u Nefud pustinji. Iako su dokazi indikativni i dobro potkrepljeni analizom, konačna potvrda zahteva pronalazak fosila ili drevne DNK.
Neandertalci Moguće Prošli Saudijskom Pustinjem Pre 55.000 Godina — Nova Analiza Kamenih Alata

Novo istraživanje kamene industrije iz Nefud pustinje sugeriše da su neandertalci mogli prodrijeti znatno južnije nego što se ranije verovalo — sve do lokaliteta Jebel Katefeh-1 (JKF-1) pored drevnog jezera blizu Jubbaha u Saudijskoj Arabiji.
Šta su istraživači pronašli?
Rad objavljen 12. avgusta u časopisu Quaternary Science Reviews zasniva zaključke na obliku i svojstvima stotina kamenih ljuski iskidanih sa pažljivo pripremljenih jezgara sa nalazišta JKF-1 i manjeg susednog lokaliteta ALM-3. Istraživači su upotrebili statistički model koji poredi oblike ljuski iz lokaliteta u Arabiji, Levantu i severoistočnoj Africi, pri čemu su model trenirali na uzorcima za koje je identitet proizvođača (neandertalci ili Homo sapiens) izvestan.
Datiranje i kontekst
Da bi odredili kada su alati nastali, tim je iskopao novu transektnu jarku na JKF-1 i datovao zrna peska metodom optički stimulisane luminiscencije (OSL), koja meri vreme od poslednjeg izlaganja sedimenta svetlosti. Rezultati su suzili ranije procene (~90.000–50.000 godina) i ukazuju da su ljudi boravili na tom mestu pre oko 55.000 godina — baš u trenutku prelaza iz sušnijeg u vlažniji klimatski period kada je okolina počela da se ozelenjava.
Zašto se misli da su to uradili neandertalci?
Autori, na čelu sa Huwom Groucuttom (Univerzitet Malta), ističu da su u jugozapadnoj Aziji pre oko 55.000 godina jedino neandertalci potvrđeni kao prisutna homininska grupa, pa uparivanje vremenskog okvira i karakterističnog oblika ljuski vodi ka interpretaciji da su oni proizvođači alata. Međutim, u Arabiji do danas nisu pronađeni neandertalski fosili niti drevna DNK, pa je zaključak zasnovan na indirektnim, ali analizom potkrepljenim dokazima.
Knut Bretzke, arheolog sa Univerziteta Tübingen (koji nije učestvovao u studiji), ocenio je nalaz kao ubedljiv, ali je pozvao na oprez zbog nekih pretpostavki u poređenju i činjenice da su neki komparativni uzorci sa površinskih lokaliteta gde su artefakti mogli akumulirati tokom dugog perioda.
Širi značaj i ograničenja
Tok migracija neandertalaca prema jugu može biti povezan sa klimatskim promenama: povratak vlage i obnavljanje jezera verovatno su privukli biljojede, a oni su pak privlačili lovce. Ako se potvrdi, otkriće bi dodatno proširilo naše razumevanje prilagodljivosti neandertalaca i njihove sposobnosti da kolonizuju različite ekosisteme.
Ipak, istraživači podvlače ograničenja: bez kostiju ili DNK ostataka, interpretacija ostaje verovatna, ali ne definitivna. Uslovi toplote i suvoće u arapskim regionima otežavaju očuvanje organskog materijala, zbog čega su kameni artefakti trenutno najpouzdaniji izvor informacija o ranim stanovnicima.
Zaključak: Studija značajno pomera granicu mogućeg rasprostiranja neandertalaca i podstiče dalja iskopavanja u Arabiji. Pronalazak fosila ili genetičkog materijala bio bi odlučujući za konačnu potvrdu njihove prisutnosti.
Pomozite nam da budemo bolji.























