Panamske zlatne žabe kritično su ugrožene i nakon oko 20 godina ponovo su smeštene u zaštićene spoljne bokse u El Valle de Antón kao deo eksperimenta EVACC-a i Maryland Zoo. Naučnici prate kako temperature, padavine i UV zračenje utiču na razvoj od tadpola do juvenilnih jedinki. Gljivična bolest chytridiomycosis (Batrachochytrium dendrobatidis) bila je glavni uzrok njihovog kolapsa u divljini, uz doprinos gubitka staništa i ilegalne trgovine. Rezultati mogu odlučiti kada i kako bezbedno započeti reintrodukcije u panamske prašume.
Panamske zlatne žabe ponovo osete kišu — korak bliže povratku u prirodu

Panamske zlatne žabe (Atelopus zeteki), kritično ugrožena vrsta, nakon oko dve decenije provedenih uglavnom u zatvorenim programima uzgoja ponovo su izložene spoljnim, prirodnim uslovima u zaštićenim boksevima u El Valle de Antón u Panami. Projekat vodi El Valle Amphibian Conservation Center (EVACC) uz podršku Maryland Zoo i predstavlja važan eksperiment u pripremi žaba za eventualnu reintrodukciju u prirodu.
Eksperiment i ciljevi
Tim naučnika premestio je jedinke iz unutrašnjih objekata u polu-prirodne, zaštićene spoljne bokse kako bi proučio uticaj temperature, padavina, UV zračenja i drugih prirodnih faktora na razvoj od stadijuma tadpola do juvenilnih jedinki. Posebna pažnja usmerena je na rast, telesnu težinu, stopu preživljavanja i opšte zdravstveno stanje životinja.
“Ovo je prvi put od ranih 2000-ih da zlatne žabe imaju priliku da iskuse prirodne elemente El Valle-a,” rekla je Heidi Ross, menadžer projekta u EVACC Foundation.
Zašto je ovo važno
Panamske zlatne žabe su početkom 21. veka doživele kolaps u divljini, pre svega zbog smrtonosne gljivične bolesti chytridiomycosis (izazvane gljivom Batrachochytrium dendrobatidis). Pored toga, pad broja je ubrzao i gubitak staništa te ilegalno sakupljanje za kućnu trgovinu. Poslednje potvrđeno viđenje ove vrste u divljini zabeleženo je 2009. godine u El Valle de Antón.
U okviru eksperimenta, naučnici takođe upoređuju razvoj Panamskih zlatnih žaba sa blisko srodnom varijabilnom arlekinskom žabom kako bi utvrdili razlike koje proizlaze iz uslova držanja. Podaci prikupljeni tokom ovog projekta mogla bi biti ključna za odluku kada i kako bezbedno započeti ponovne ispuštanja u prirodu.
Ellen Bronson, viša direktorica za zdravlje životinja, očuvanje i istraživanja u Zoološkom vrtu Maryland, izjavila je da je uzbudljivo videti napredak nakon dve decenije rada na očuvanju vrste i da se nada da će rezultati pomoći povratku žaba u autohtone prašume i oblacne šume Paname.
Ovaj korak ne znači neposredno vraćanje u otvorenu divljinu: žabe se nalaze u kontrolisanim, zaštićenim spoljnim okruženjima kako bi se smanjili rizici i pažljivo pratila njihova adaptacija. Ako rezultati budu povoljni, to će predstavljati značajan napredak ka sigurnim i uspešnim reintrodukcijama.
Pomozite nam da budemo bolji.


































