Nova DNK analiza otkrila je da kostur iz blizine Stonehengea, dugogodišnje poznat kao 'stout man', zapravo pripada ženi staroj oko 4.000 godina. Uz nju su pronađeni alati za rad s metalom (oker, touchstone, sekira), kao i znaci artritisa na zglobu šake, što ukazuje na metaloprerađivačku delatnost. Genetski podaci povezuju je s beaker populacijom, a muzej je ažurirao prikaz grobnice.
DNK Prepisala Istoriju: Kostur Kod Stonehengea Nije 'Stout Man' — Bila Je Žena, Metaloprerađivačica i Šamanka

Nova analiza drevne DNK promenila je tumačenje jednog od najpoznatijih bronzanodobnih grobova pronađenih blizu Stonehengea. Kostur koji je više od dva veka bio predstavljen kao 'stout man' zapravo pripada ženi stara oko 4.000 godina — verovatno metaloprerađivačici i osobi sa ritualnom ulogom.
Šta su pokazali nalazi
Istraživači iz Francis Crick Instituta sekvencirali su DNK uzorke iz temporalne kosti, zuba i kosti nožnog prsta, čime su potvrdili da svi uzorci pripadaju istoj osobi i da ona genetički ima XX hromozome. Uzorci temporalne kosti naročito su korisni jer se u njoj često dobro očuva genetski materijal iz praistorije.
Analize daju i dodatne informacije: žena je verovatno bila starija od 45 godina i posle menopauze, što objašnjava zašto su njene kosti izgledale robustnije — promena hormonskog statusa utiče na strukturu skeleta. Genetski podaci povezuju je sa populacijom poznatom kao beaker ljudi, grupom migranata koja je uvela nove posude i metalurške veštine u Britaniju.
Arheološki kontekst i predmeti iz groba
Uz kostur su pronađeni predmeti koji ukazuju na rad sa metalom: činije sa okerom (koristile su se za poliranje), touchstone za ispitivanje čistoće zlata i sekira tipična za to doba. Nalaz artritisa u zglobu šake takođe je u skladu sa repetitivnim naporima karakterističnim za metaloprerađivačke poslove.
Osim toga, grob sadrži i ukrasne kosti i ogrlicu, zbog čega neke stručnjake upućuju na mogućnost da je žena imala i ritualnu, šamansku ulogu u zajednici. Amber Pullen iz Wiltshire Museuma ističe neobičan sastav koštanih ukrasa: većinom su to kosti ovce, ali dve duže kosti su od jelena i sve potiču iz zadnje desne noge životinje — detalj koji može nositi simboličko značenje.
Šta to znači za razumevanje društva ranog bronzanog doba
Lisa Brown, kustoskinja u Wiltshire Museumu, navodi da nalaz ruši prethodne stereotipe i potvrđuje da su žene imale vodeće uloge u zanatstvu i ritualima. David Dawson, direktor muzeja, ističe da otkriće pokazuje kako su žene bile aktivne u stvaranju predmeta koji su označavali status u zajednici, u vreme kada je Stonehenge služio i kao grobno mesto.
Muzej je već ažurirao opis grobnice na svojoj veb-stranici i planira da prepravi prikaz eksponata pri preseljenju. Priča je deo šire izložbe Francis Crick Instituta 'We Go Way Back', u okviru velikog projekta sekvenciranja genoma oko 1.000 drevnih ljudi iz Britanije.
Podsetnik: Nalaz ne menja samo pol pojedinca u arhivima — menja način na koji tumačimo podele rada, status i rituale u ranom bronzanom dobu.
Pomozite nam da budemo bolji.
























