Izbijanje ebole u Demokratskoj Republici Kongo postalo je najsmrtonosnije u istoriji zemlje: u tri meseca preminulo je više od 2.300 ljudi. SZO i UN upozoravaju na brzo širenje (oko jedne smrti na 30 minuta). Odgovoru otežavaju nepovjerenje zajednica, nedovoljna zdravstvena infrastruktura i aktivnost naoružanih grupa, dok se nekoliko vakcina testira protiv soja Bundibugyo.
Izbijanje ebole u DR Kongu postalo najsmrtonosnije u istoriji zemlje

Brzo šireće izbijanje ebole u Demokratskoj Republici Kongo postalo je najsmrtonosnije u istoriji zemlje — prema zvaničnim podacima, u protekla tri meseca izgubilo je život više od 2.300 ljudi.
Svetka zdravstvena organizacija (SZO) i Ujedinjene nacije upozoravaju da je ovo izbijanje "najbrže rastuće zabeleženo" i navode da u DRC-u umire približno jedna osoba na svakih 30 minuta.
Za soj Bundibugyo, koji pokreće aktuelni talas, ne postoji specifična odobrena vakcina ili univerzalni tretman; virus se prenosi kontaktom sa telesnim tečnostima i izaziva hemoragijsku groznicu.
Izbijanje je zvanično proglašeno 15. maja i smatra se 17. po redu u zemlji, ali stručnjaci procenjuju da se bolest širila i nekoliko nedelja pre zvanične potvrde.
Regionalni kontekst i izazovi
Žarišta su koncentrisana na severu i istoku DRC-a — regionima gde je prisustvo države slabo, zdravstvena infrastruktura ograničena, a delovanje brojnih naoružanih grupa dodatno otežava pristup i odgovor.
"Angažman zajednice u odgovoru i dalje je daleko premalen," rekao je Mohamed Janabi, regionalni direktor SZO za Afriku.
U Buniji, glavnom gradu provincije Ituri gde je zabeležen veliki broj slučajeva, mere predostrožnosti su često teško uočljive: uprkos nalozima opštinskih vlasti da trgovci postave sredstva za pranje ruku, pijace ostaju prepune, a mnogi meštani ne poštuju zaštitne mere.
Preko 70% obolelih umire u zajednici, a ne u zdravstvenim centrima — porodice često leče članove kod kuće misleći da je reč o trovanju ili nekoj drugoj bolesti, pa pacijenti ponekad stignu u centre prekasno ili umru na putu.
Bezbednosne i organizacione prepreke
Humanitarne organizacije upozoravaju da pristupu pogođenim zajednicama dodatno otežavaju sukobi i aktivnosti oružanih grupa. Severni i Južni Kivu podeljeni su frontovima između vladinih snaga i protivvladine grupe M23, što ometa logistiku i bezbednost timova za odgovor.
Odgovor je kritikovan kao spor i neujednačen: lokalno medicinsko osoblje, uključujući sestre i ekipe za bezbedna ukopavanja, održalo je proteste i štrajkove zbog kašnjenja ili neisplate dodataka. Međunarodni savet medicinskih sestara pozvao je vlasti da osiguraju adekvatnu platu i zaštitu.
Uporedni podaci i nastojanja SZO
Prethodno najgore izbijanje u DRC-u (2018–2020) odnele je 2.299 života od 3.381 potvrđenog slučaja, prema podacima SZO. Najrazornije izbijanje ebole ikada dogodilo se 2013–2016. u Zapadnoj Africi, sa više od 11.300 žrtava.
SZO je izrazila nadu da će uspeti da obuzda širenje bolesti u DRC-u u roku od tri meseca, a više kandidata-vakcina trenutno je u ispitivanjima protiv soja Bundibugyo.
Uprkos izazovima, međunarodne i lokalne zdravstvene službe nastavljaju napore u praćenju, lečenju, bezbednim ukopima i kampanjama informisanja, sa ciljem da zaustave širenje i smanje smrtnost.
Stanje je i dalje ozbiljno — ključni faktori za preokret su poboljšanje poverenja zajednica, bolja zaštita zdravstvenih radnika i stabilniji bezbednosni pristup pogođenim regionima.
Pomozite nam da budemo bolji.


































