Tekst upozorava da Velika Britanija više ne može ignorisati bezbednosne izazove koje predstavlja iranski režim: od sumnji na napad iranskim dronom na RAF Akrotiri do navodnog sajber-napada koji je privremeno paralizovao malo elektroenergetsko postrojenje. MI5 je 2025. prijavio praćenje više od 20 potencijalno smrtonosnih planova povezanih s Iranom. Autor poziva na jačanje sajber-odbrane, borbu protiv dezinformacija i oštriju politiku prema Teheranu.
Britanija na uzbunu: Iranska pretnja, sajber-napadi i ranjivost kritične infrastrukture

Ko danas može verodostojno tvrditi da borba protiv iranskog režima nije i britanski problem? Dok su SAD pojačavale vazdušne udare protiv ajatolaha, britanska vlada je pokušavala da se distancira od američko-izraelskih akcija, usklađujući se sa delom Evrope i ostavljajući utisak da Velika Britanija ne mora otvoreno da zauzme strane. Čak ni napad na RAF Akrotiri na Kipru, za koji se sumnja da je izveden iranskom bespilotnom letelicom, nije probudio ministre iz njihove opuštenosti.
Šta se dogodilo?
MI5 je 2025. izvestio da je u jednoj godini pratio više od 20 "potencijalno smrtonosnih" planova povezanih s Iranom. Istovremeno, raste broj dokaza da iranski režim koristi navodne front-organizacije u Britaniji kako bi ostvarivao svoje ciljeve. Prema izveštaju Telegrapha, hakerske grupe povezane sa Iranom navodno su uspešno privremeno onemogućile jedno manje britansko elektroenergetsko postrojenje na nekoliko dana — napad koji bi mogao da predstavlja najefikasniji takav upad do sada.
Zvanično, prekid nije ugrozio nacionalno snabdevanje električnom energijom niti ukupnu proizvodnju. Ipak, incident nameće suštinska pitanja o spremnosti Ujedinjenog Kraljevstva da se brani od upravljanih sajber-ofanziva država i drugih zlonamernih aktera. Godinama stručnjaci upozoravaju na ranjivost energetskog sistema, naročito zbog rasta internetski povezanih uređaja unutar mreže — i ovaj napad, iako regionalan, jasno pokazuje koliko je potrebna stalna budnost.
Šira politička poruka
Ovaj događaj takođe otkriva potrebu za promenom stava u britanskoj politici prema Teheranu. Ministri su, tek pod pritiskom, pristali na zabranu Islamskog revolucionarnog gardijskog korpusa (IRGC) — organizacije koju Teheran koristi za izvozne operacije svoje ideologije. Pretpostavke koje su vodile pregovore oko iranskog nuklearnog sporazuma tokom 2010-ih — uverenje da se režim može moderirati kroz dijalog i popuštanje — i dalje utiču na neke tokove politike, iako su danas sve manje uverljive.
Iranski režim pokazuje malo znakova spremnosti da promeni svoj pristup međunarodnoj politici ili da nagradi zemlje koje izbegavaju direktnu konfrontaciju. Umesto toga, čini se da Teheran intenzivira provokacije, uključujući i sajber-operacije i pokušaje širenja dezinformacija u inostranstvu.
Šta treba da preduzme Britanija?
Hitne mere treba da obuhvate oštrije odbrambene politike za kritičnu infrastrukturu, bolje praćenje i razotkrivanje iranskih front-organizacija u zemlji, kao i jačanje sposobnosti javne odbrane protiv dezinformacija. Ključno je i jasno priznanje da je Iran državna pretnja čiji interesi često stoje suprotno zapadnim bezbednosnim i demokratskim vrednostima.
Mišljenja će se razlikovati oko načina suočavanja sa Teheranom — od diplomatskog pritiska do sankcija i jačanja sajber-odbrane — ali jedno mora biti jasno: vreme za neosetljivost i samodopadanje u odnosu na rizik koji predstavlja iranski režim je prošlo.
Zaključak: Incident na elektrani i serija obaveštajnih upozorenja predstavljaju poziv na ozbiljnije procene rizika i brže jačanje odbrane kritične infrastrukture. Britanija mora da spoji političku odlučnost sa praktičnim merama kako bi zaštitila građane i sistemske servise od sve sofisticiranijih pretnji.
Pomozite nam da budemo bolji.
























