Novo istraživanje u Neurology proučavalo je povezanost između nivoa oreksina u likvoru i NREM električnih obrazaca kod 60 osoba sa blagim do umerenim Alchajmerom praćenih tri godine. Viši nivoi oreksina bili su povezani sa bržim napretkom bolesti, ali je ta veza bila slabija kod pacijenata sa gušćim spindlovima i dužim sporim oscilacijama. Studija je ograničena malim uzorkom, nedostatkom kontrolne grupe i jednim noćnim merenjem sna, pa su potrebna veća i detaljnija istraživanja.
Duboki NREM Obrasci Mogu Ublažiti Negativan Uticaj Povišenog Oreksina na Alchajmer — Novo Istraživanje

Novo istraživanje objavljeno u časopisu Neurology ispituje povezanost između nivoa oreksina u cerebrospinalnoj tečnosti (CSF) i električnih obrazaca dubokog NREM sna kod osoba sa Alchajmerovom bolešću.
Istraživači su regrutovali 60 osoba starijih od 60 godina sa nedavnom dijagnozom blagog do umerenog Alchajmera. Svi učesnici nisu koristili lekove koji utiču na moždane talase. Tokom jedne noći urađena je polisomnografija, a narednog jutra uzeti su uzorci likvora (CSF). Učesnici su potom praćeni tri godine radi procene napredovanja bolesti.
Šta su merili?
U likvoru su merili nivo oreksina — neuropeptida važnog za regulaciju sna i budnosti — dok je polisomnografija beležila NREM obrasce, posebno gustinu spindlova i trajanje sporih oscilacija, signala koji su povezani sa konsolidacijom pamćenja i stabilnošću moždanih mreža.
Glavni nalazi
Analiza je pokazala da su viši nivoi oreksina u CSF bili povezani sa bržim napredovanjem Alchajmerove bolesti tokom naredne tri godine. Međutim, kod učesnika koji su imali izraženije NREM karakteristike — gušće spindlove i duže spore oscilacije — ta povezanost je bila slabija, što ukazuje na mogući zaštitni efekat kvaliteta dubokog sna.
Istraživači su takođe zabeležili da su nivoi oreksina bili značajno viši kod žena u ovoj grupi.
Ograničenja studije
Studija je mala (n = 60), nema kontrolnu grupu i zasniva se na jednoj noći polisomnografije i jednom jutarnjem uzorku CSF, šta može ograničiti pouzdanost zaključaka.
Jedna noć u laboratoriji ne mora odražavati tipičan obrazac sna pojedinca, a korelacija ne dokazuje uzročnost. Potrebne su veće, kontrolisane i dugoročnije studije koje će uključiti ponovljena merenja sna i likvora kako bi se razjasnile ove veze.
Šta ovo znači za tretmane?
Pošto postoje lekovi koji ciljaju oreksinski sistem, postavlja se pitanje da li bi oni mogli uticati na progresiju bolesti — direktno ili indirektno kroz poboljšanje čišćenja amiloid-beta i tau proteina tokom sna. Međutim, na osnovu trenutnih podataka nema osnova za kliničku primenu; potrebna su dodatna ispitivanja.
Autori zaključuju da su nalazi zanimljivi i obećavajući kao polazna tačka, ali da su neophodne veće i rigoroznije studije da bi se utvrdilo da li i kako oreksin i NREM aktivnost utiču na napredovanje Alchajmerove bolesti.
Rad je objavljen u časopisu Neurology.
Pomozite nam da budemo bolji.




























