Svetska populacija stari brže nego što se ranije mislilo: osobe 65+ postale su brojnije od dece do 5 godina od 2023. godine, prema podacima U.S. Census Bureau i UN. Revizije podataka pomerile su početak trenda unazad, što pojačava zabrinutost za penzioni sistem, zdravstvo i radnu snagu. Predložene mere uključuju automatizaciju, celoživotno učenje i politike za aktivno starenje, dok su efekti mera za podsticanje rađanja i dalje neizvesni.
Svetsko Starenje: Osobe 65+ Brojnije Od Najmlađe Dece Ranije Nego Što Se Mislilo

Osobe stare 65 godina i više postale su brojčano dominantnije od dece uzrasta do 5 godina širom sveta od 2023. godine, pokazuju najnoviji podaci američkog U.S. Census Bureau. Ujedinjene nacije su tu promenu već uključile u svoje projekcije u izveštaju World Population Prospects 2024, uz retroaktivne revizije koje pomeraju preokret čak do 2012. godine.
Bez obzira na to kada tačno promena formalno nastaje, prekret u strukturi stanovništva se ubrzava i izaziva zabrinutost zbog mogućih ekonomskih posledica: pritiska na penzioni sistem, rastućih potreba za zdravstvenom zaštitom i mogućeg smanjenja radne snage.
Šta kažu izveštaji
Census Bureau u izdanju An Aging World: 2025 ističe da je reč o transformaciji "bez presedana u ljudskoj istoriji" i upozorava da će to biti jedan od najznačajnijih izazova u narednim decenijama. UN u World Population Prospects 2024 analiziraju i scenarij u kojem osobe 65+ nadmašuju broj maloletnika mlađih od 18 godina — prema standardnim UN modelima, to bi se moglo dogoditi oko 2078. godine, ali agresivniji obrasci pada populacije mogu tu granicu pomeriti mnogo ranije.
Census Bureau: "An unprecedented transformation in human history — one of the most significant changes and challenges for many societies in the coming decades."
Moguća rešenja i izazovi
Stručnjaci i međunarodne institucije predlažu više politika za ublažavanje posledica starenja: ulaganja u tehnologiju i automatizaciju radi povećanja produktivnosti, širenje programa za celoživotno učenje i prekvalifikaciju kako bi ljudi duže ostali na tržištu rada, kao i jačanje mera socijalne zaštite i zdravstvenih usluga.
Diskusija o tome da li promovisanje rodne ravnopravnosti i bolje državne politike za podršku porodici zaista mogu podstaći rast fertiliteta ostaje složena: dok je prošla ekspanzija pristupa kontracepciji i većoj autonomiji žena doprla do pada fertiliteta, nove studije pokazuju da kombinacija podrške roditeljstvu, fleksibilnih radnih aranžmana i finansijskih podsticaja može, u određenim okolnostima, blago povećati stopu rađanja — ali rezultati državnih politika su često mešoviti i zavise od lokalnog konteksta.
Tačnost i neizvesnosti projekcija
Demografski modeli su tokom decenija postali sofisticiraniji, ali prognoze fertiliteta i pada populacije i dalje nose veću neizvesnost. Revizije podataka u poslednjim godinama uglavnom su pomerile prognoze u pravcu bržeg pada stanovništva nego što se ranije očekivalo. Deo objašnjenja leži i u institucionalnoj istoriji: neke demografske službe su decenijama bile fokusirane na problem prenapučenosti, pa je prelazak na nov model očekivanog pada ponekad spor.
Za vlade to znači da je korisno pripremiti kombinaciju mera — unapređenje produktivnosti, reforma penzionih sistema, jačanje zdravstvene infrastrukture i politike koje omogućavaju učešće starijih ljudi u radnoj snazi — umesto oslanjanja na jedinstveno rešenje.
Originalno objavljeno na Forbes.com.
Pomozite nam da budemo bolji.




























