Sažetak: Južna Koreja je 2024. postala "super‑stareno" društvo, a do avgusta 2026. udio 65+ porastao je na 22,1%. Brza tranzicija pojačava pritisak na penzioni sistem, zdravstvo, tržište rada i dugotrajnu njegu; projekcije za 2060. govore o čak oko 41% stanovništva starijeg od 65. Vlada uvodi reforme — uključujući povećanje doprinosa za nacionalnu penziju i sustav dugotrajne njege — ali ostaju ključni izazovi: visoko siromaštvo starijih, manjak radne snage za njegu te rastuća usamljenost i mentalno zdravlje. Pouka za druge zemlje: djelovati rano i koordinisano.
Kako Južna Koreja Rješava Super‑starenje — Pouke Za Druge Zemlje

U decembru 2024. udio Južnokorejaca starijih od 65 godina prvi je put prešao 20%, a do avgusta 2026. porastao je na 22,1% — prag koji demografi nazivaju "super‑starenim društvom". Brza demografska tranzicija ne mora nužno biti loša vest: ona je i rezultat boljih zdravstvenih ishoda i dužeg životnog veka. Međutim, brzina promjene i spremnost društva da odgovori na nju odlučuju hoće li posljedice biti upravljive.
Brzina promjene i demografski trendovi
Južna Koreja je iz kategorije "stareno društvo" (7–13% stanovništva starijeg od 64) ušla u "super‑stareno" za oko 24 godine — znatno brže nego Japan, kojem je taj proces trajao 35 godina. Projekcije pokazuju da bi do 2060. oko 41% Južnokorejaca moglo biti starije od 65 godina, što će postaviti snažan pritisak na penzioni sistem, zdravstvenu zaštitu, tržište rada i sustave njege.
Penzije i ekonomska sigurnost
Sistem se oslanja na National Pension Service (Nacionalna penziona služba) — fond koji se financira doprinosima radnika, poslodavaca i samozaposlenih — i na Basic Pension, poreski finansiranu pomoć za starije osobe s nižim prihodima (65+). Bez dodatnih mjera, nacionalni penzioni fond je projekcijom izložen iscrpljivanju oko 2054. godine. Među generacijama rođenim prije 1950. stope siromaštva su visoke zbog nekompletnih doprinosa i slabije akumuliranog bogatstva.
OECD ističe da Južna Koreja ima najvišu stopu siromaštva starijih među 38 članica: 39,7% osoba od 66+ živi s manje od 50% nacionalnog medijskog raspoloživog prihoda po kućanstvu (OECD‑prosjekat: 14,8%). Mnogi stariji su "asset rich, cash poor": preko 80% imovine vezano je za nekretnine, a samo oko 12,4% ušteđevine. Kao odgovor, raste korišćenje reverznih hipoteka uz Basic Pension.
Rad i kasnije karijere
Zbog nedovoljne pokrivenosti penzijama, stopa zaposlenosti među starijim stanovništvom je visoka. Prosječna dob napuštanja najdužeg zaposlenja oko je 51 godine, ali mnogi nastavljaju raditi do oko 72 godine — često u slabije plaćenim i nesigurnijim poslovima, tzv. "drugim karijerama". Trenutna debata o pomeranju zakonske starosne granice za umirovljenje sa 60 na 65 godina ima potencijal da poboljša sigurnost prihoda, ali i rizik od usporavanja napredovanja mlađih radnika ako stariji duže ostaju na rukovodećim pozicijama.
Reforma iz 2025. predviđa postepeno povećanje stope doprinosa za nacionalnu penziju sa 9% na 13% do 2033. i ciljanu stopu zamene prihoda od 43% — korak koji treba pratiti pažljivom politikom zapošljavanja.
Zdravstvena zaštita i dugotrajna njega
2008. uvedeno je osiguranje za dugotrajnu njegu koje pokriva kućnu njegu, rehabilitaciju, dnevne centre, pomagala i stacionarnu skrb za one s fizičkim ili kognitivnim potrebama. Program se financira kroz National Health Insurance, državna sredstva i participacije korisnika; pravo nije uslovljeno prihodima, ali niskoprihodovni korisnici plaćaju manje ili ništa.
Potražnja raste: 2024. je 10,8% osoba od 65+ certificirano za beneficije, a među onima 80+ taj je udio 31,9% — očekuje se dalji rast. Glavni izazovi su: nedostatak radne snage u njezi, koncentracija poslova u nisko‑plaćenim ženama, manjak usluga u ruralnim područjima i intenzivna uloga porodica u pružanju skrbi.
Usamljenost, mentalno zdravlje i socijalna ranjivost
Južna Koreja bilježi jednu od najviših stopa suicida u OECD‑u, a stopa samoubistava među starijim osobama je osobito visoka. Prema Nacionalnoj anketi o starijim Korejcima (2023), 6,6% osoba od 65+ navelo je da nemaju nikoga kome bi se obratili u kriznim situacijama, pri čemu udio raste do 12,9% među onima od 85+. Anketa također bilježi 4,8% prijava fizičkog, seksualnog ili emocionalnog zlostavljanja u prethodnoj godini i 26,3% prijava starosne diskriminacije u svakodnevnom životu.
Posjete, telefonski kontakti i programi zajednice pomažu, ali ne mogu zamijeniti adekvatan dohodak, dostupnu zdravstvenu zaštitu, transport i pristupačnu njegu.
Pouke za druge zemlje
Iskustvo Južne Koreje jasno pokazuje nekoliko univerzalnih lekcija: važnost pravovremenog planiranja, koordinacije penzijskih i politika zapošljavanja, izgradnje kapaciteta za dugotrajnu njegu prije nego sustavi postanu preopterećeni i osiguravanja da programi dosegnu ruralne i ranjivije grupe. Južna Koreja daje rani primjer kako brz demografski prelazak ograničava vremenski prostor za reforme — i koliko su nužni sustavni, koordinirani odgovori.
Izvor: tekst je preuzet iz The Conversation. Autori: Jeongmin Park (Penn State) i Alexis R. Santos‑Lozada (Penn State).
Pomozite nam da budemo bolji.




























